Pređi na sadržaj

Filip Agirski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Filip Agirski (oko 396. Trakija - 12. maj, oko 453. Agira) poznat i kao „Apostol Sicilije“, je bio sveštenik i prvi propovednik hrišćanstva na Siciliji iz 5. veka[1].

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sveti Filip Agirski, prema Atanasiju Aleksandrijskom, rođen je u sirijskoj porodici iz Trakije oko 396. godine[2].

Kao prvi misionar na Siciliji, poštovan je kao prosvetitelj stanovnika tih mesta. Nekad se naziva monahom, nekad sveštenomučenikom, iako nema podataka o njegovom monaštvu, a brojni tekstovi direktno govore o njegovoj mirnoj smrti.

Sveti Filip je posebno poštovan na Siciliji i Malti.

Rođenje[uredi | uredi izvor]

Sveti Filip je rođen u Trakiji, u porodici starijih roditelja koji su već izgubili svu svoju decu, koju su na dan Vozdviženja Časnog Krsta progutale vode reke Sagari. Roditelji su bili van sebe od tuge, počeli su usrdno da se mole Gospodu da im podari dete. Njihove molitve su uslišene: ženi je u snu rečeno da će imati sina koji će se zvati Filip. Prošlo je devet meseci, rodila se beba, njihova srca su se ispunila radošću i zahvalnošću Gospodu.

Studije i hirotonija za đakona[uredi | uredi izvor]

Sveti Filip je mladost proveo proučavajući Jevanđelje i rukopoložen je u čin đakona u 21. godini. Posle ovoga otišao je u Rim želeći da upozna ovaj grad i njegovog episkopa, o kome je toliko slušao od svojih roditelja, posebno od majke.

Oluja na moru[uredi | uredi izvor]

Na putu za Rim, lađu kojom je plovio Sveti Filip zahvatila je oluja, a nad njim se, kao i nad ostalim putnicima, nadvila pretnja smrću u bujicama kiše. Tada su se svi obratili Filipu, da bi uzneo molitve Gospodu za spasenje. Zahvaljujući njegovim molitvama, kao i pojavi apostola Petra kao kormilara, brod je nepovređen stigao u Rim. Ovde je Filip sreo Jevsevija, monaha koji je znao latinski, jezik koji je bio njemu nepoznat. Jevsevije je postao njegov doživotni saputnik.

Novi sastanak[uredi | uredi izvor]

Čim je Filip stigao u Rim, pozvao ga je papa, koji je o njegovom dolasku bio obavešten božanskim otkrivenjem. Papa ga je pozvao da kao đakon saslužuje Svetu liturgiju. Nakon polaganja ruku i davanja papskog blagoslova Filip je počeo da recituje liturgijske tekstove na latinskom. Kada je Filip izrazio želju da govori latinski u situacijama koje nisu vezane za bogosluženja, papa se ponovo pomolio za njega, a svetac je tečno govorio latinskim. Tada je sam papa rukopoložio Filipa kao sveštenika i poslao ga na Siciliju u oblast Agir da propoveda Jevanđelje meštanima i izbavi ih od demona koji su živeli na Etni. Papa je lično sastavio dekret za Filipa, kojim je potvrdio da je svetitelj bio zadužen za borbu protiv demonskih sila.

Filip i Jevsevije su isplovili na brodu koji ih je odveo u grad Mesinu na Siciliji. Filip se popeo na planinu odakle je mogao da vidi vrh planine Etna. Prizivajući ime Hristovo i tražeći zastupništvo od apostola Petra, on je odatle izgonio demone, koji su sa glasnim žalbama napuštali mesto. Posle toga, polaganjem ruku, svetitelj je izgonio demone iz više od 400 opsednutih. Podigao je mnoge crkve na ostrvu. Filip se borio protiv sujevernog običaja koji je nalagao rođacima mrtvih da donesu poklone na groblje kako bi osigurali svoj mir.

Umro je mirno u 63. godini. Nad njegovim grobom podignut je manastir Svetog Filipa Agirskog, koji je postao jedan od najpoznatijih centara vizantijskog monaštva na Siciliji[3].

Pravoslavna crkva proslavlja sveštenomučenika Filipa Agirskog - 12/25. maja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Filípp Agirskiй: žitie, ikonы, denь pamяti”. azbyka.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2023-09-19. 
  2. ^ „www.synaxaristis - ΜΕΓΑΣ ΣΥΝΑΞΑΡΙΣΤΗΣ”. www.synaxarion.gr. Pristupljeno 2023-09-19. 
  3. ^ „FILIPP AGIRSKIЙ - Drevo”. drevo-info.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2023-09-19.