Fransoa-vaza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fransoa-vaza

Fransoa-vaza je najčuvenija vaza rađena u crnofiguralnom stilu starogrčkog vaznog slikarstva. Ona predstavlja i prvo klasično delo rađeno ovim stilom. Vaza je nastala u drugoj četvrtini šestog veka p. n. e, a delo je slikara Klitije i lončara Ergotima. Na vazi se nalazi natpis „Ergotimos epoiesen; Cleitias egraphsen“, koje znače da je Ergotim napravio, a Klitije oslikao. To ukazuje da su se u to vreme razdvojile uloge grnčara i slikara. Na njoj su prikazane mitološke scene sa preko 200 likova.[1]

Fransoa vaza je rađena u Atici, a kasnije je odnesena u Kluzijum, jedan od dvanaest gradova etrurskog saveza. Pronađena je u etrurskoj grobnici 1844. godine, a naziv je dobila po čoveku koji ju je pronašao. Danas se čuva u Nacionalnom arheološkom muzeju u Firenci.[1]

Predstave na frizovima[uredi | uredi izvor]

Fransoa vaza je zapravo monumentalni krater čije su površine bogato dekorisane. Šest frizova nalazi se na recipijentu, od kojih jedan teče oko cele posude. Ovaj centralni friz nalazi se ispod drški, predstavljena je svadba Peleja i Teide. Pelej je u beloj odeći i stoji ispred kuće sa dorskim stubovima dočekujući bogove. Prvi ga pozdravlja kentaur Hiron. Posle su predstavljene figure - personifikacije blagostanja, Hariklo, Hestija, Demetra i Dionis. Na kolim a stižu Zevs i Hera u pratnji Muza, zatim Posejdon i Amfitrita, Arej i Afrodita, Apolon i Artemida, Atena sa jednom nepoznatom boginjom, zatim Pelejini roditelji Nerej i Dorida, Hermes sa majkom, Okean sa Tetijom i Hefest.[2]

Predstave na ostalih 5 frizova su takođe mitološke, uglavnom su vezane za Ahila, sina Peleja i Teide. Prikazani su i Tezej i Meleagar, a drške vaze ukrašavaju Gorgone, Artemida i Ajant.[2]

Na stopi se nalazi scena borbe Pigmeja i ždralova.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Srejović, D. 1997. Arheološki leksikon. Savremena administracija. Beograd.
  2. ^ a b v Cermanović Kuzmanović A. 1991. Grčke slikane vaze, Naučna knjiga, Beograd

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]