Higsov bozon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jedan mogući trag Higsovog bozona iz simuliranog proton-proton sudara. Raspada se skoro istog trenutka u dva mlaza hadrona i dva elektrona, koji su vidljivi kao linije.

Higsov bozon, ili Braut-Englert-Higsov bozon, jeste elementarna čestica u standardnom modelu fizike čestica, koja nastaje pri kvantnim ekscitacijama Higsovog polja.[1][2] Imenovana je po fizičaru Piteru Higsu, koji je 1964. godine, zajedno sa još pet fizičara, predložio teoriju koja objašljava poreklo mase elementarnih čestica. Ova teorija, kasnije nazvana Higsov mehanizam, implicira postojanje Higsovog bozona, koji je otkriven tek 2012. godine u ATLAS I CMS eksperimentima na velikom hadronskom sudaraču u Evropskom centru za nuklearna istraživanja (CERN, eng. CERN).[3][4] Piter Higs i Fransoa Englert nagrađeni su Nobelovom nagradom za fiziku 2013. godine za njihov rad na formuslisanju Higsovog mehanizma.

U popularnoj literaturi, Higsov bozon se takođe naziva i Božijom česticom, nakon naslova knjige fizičara i nobelovca Leona Ledermana Božija Čestica: Ako je svemir odgovor, šta je pitanje? iz 1993. godine. Mnogi naučnici taj naziv odbijaju smatrajući ga senzacionalističkim.

O bozonu[uredi | uredi izvor]

Šest autora PRL radova (PRL symmetry breaking papers), koji su 2010. godine primili Sakurai nagradu za svoj rad. Slijeva nadesno: Kibl, Guralnik, Hagen, Englert, Braut.
Piter Higs, takođe jedan od šest nagrađenih autora PRL radova.

Postojanje Higsovog bozona predviđeno je 1964. godine kao objašnjenje za Higsov mehanizam, mehanizam po kojem elementarne čestice dobijaju masu. Dok se smatra da je potvrđeno postojanje Higsovog mehanizma, sam bozon - kamen temeljac ove teorije - nije posmatran i njegovo postojanje nije bilo potvrđeno. Njegovo privremeno (neutvrđeno) otkriće u julu 2012. godine može potvrditi da je Standardni Model u suštini tačan. Alternativne teorije kao izvori Higsovog mehanizma kojima ne treba Higsov bozon su takođe moguće i bile bi razmotrene u slučaju da je postojanje Higsovog bozona odbačeno.

Higsov bozon nazvan je po Piteru Higsu, koji je 1964. godine napisao jedan od tri revolucionarna rada koji govore o onome što je sada poznato kao Higsov mehanizam i opisuju vezu između Higsovog polja i bozona. Međutim, Higs nije bio prvi koji je opisao ovaj fenomen: mjesec dana prije, Robert Braut i Fransoa Englert napisali su sličan rad.

Zato što je Higsov bozon veoma velika čestica, i raspada se skoro odmah pošto nastane, samo akcelerator čestica velike energije može da ga posmatra i snimi. Eksperimenti koji su potvrdili i odredili prirodu Higsovog bozona koristeći veliki hadronski sudarač (LHC) u CERN-u, počeli su rane 2010. godine, i izvođeni su u tevatronu Fermilab-a do 2011. godine, kada se zatvorio.

Dana 4. jula 2012. godine, dva glavna eksperimenta na velikom hadronskom sudaraču (ATLAS i CMS) su oba, nezavisno jedan od drugog, potvrdili postojanje dotada nepoznate čestice čija je masa oko 125 GeV/c2 (što iznosi oko 133 masa protona, po redu od 10-25 kilograma), što se „poklapa sa Higsovim bozonom“, i široko se veruje da je upravo to Higsov bozon. Objavili su da je potrebno dalje ispitivanje da bi se utvrdilo da je to zaista Higsov bozon, a ne neka druga nepoznata čestica (koja ima teoretski predviđene osobine Higsovog bozona) i, ako je tako, da se odredi koju verziju Standardnog Modela najbolje podržava.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Onyisi, P. (23. 10. 2012). „Higgs boson FAQ”. University of Texas ATLAS group. Pristupljeno 8. 1. 2013. 
  2. ^ Strassler, M. (12. 10. 2012). „The Higgs FAQ 2.0”. ProfMattStrassler.com. Pristupljeno 8. 1. 2013. „[Q] Why do particle physicists care so much about the Higgs particle?
    [A] Well, actually, they don’t. What they really care about is the Higgs
    field, because it is so important. [emphasis in original]
     
  3. ^ „Observation of a new particle in the search for the Standard Model Higgs boson with the ATLAS detector at the LHC”. Physics Letters B (na jeziku: engleski). 716 (1): 1—29. 2012-09-17. ISSN 0370-2693. doi:10.1016/j.physletb.2012.08.020. 
  4. ^ „Observation of a new boson at a mass of 125 GeV with the CMS experiment at the LHC”. Physics Letters B (na jeziku: engleski). 716 (1): 30—61. 2012-09-17. ISSN 0370-2693. doi:10.1016/j.physletb.2012.08.021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Popularne nauke, masovni mediji i opšta pokrivenost[uredi | uredi izvor]

Značajne publikacije i drugo[uredi | uredi izvor]

Uvod u polje[uredi | uredi izvor]