Хроника птице навијалице

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hronika ptice navijalice
Bosansko izdanje knjige
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovねじまき鳥クロニクル
AutorHaruki Murakami
ZemljaJapan
Jezikjapanski jezik
Izdavanje
Broj stranica585
Klasifikacija
ISBN?978-9958-41-557-9

Hronika ptice navijalice (ねじまき鳥クロニクル) je japanski roman autora Harukija Murakamija.[1] Američki prevod i njegova britanska adaptacija, nazvani „jedini zvanični prevodi“ (engleski), su od Džeja Rubina i prvi put su objavljeni 1997. godine. Za ovaj roman Murakami je dobio književnu nagradu Jomiuri.

Publikacija[uredi | uredi izvor]

Originalno japansko izdanje objavljeno je u tri dela, koji čine tri „knjige“ jednotomne verzije na engleskom jeziku:

  • Knjiga o svraki lopovu (泥棒かささき編, Dorobo kasasagi kokoš)
  • Knjiga ptice proročice (予言する鳥編, Iogen suru tori hen)
  • Knjiga čoveka hvatača ptica (鳥刺し男編, Torisaši otoko hen)

U prevodu na engleski, dva poglavlja su prvobitno objavljena u časopisu The New Yorker pod naslovima „Napad u zoo vrtu” 31. jula 1995. i „Drugi način da se umre” 20. januara 1997. Malo drugačija verzija prvog poglavlja u prevodu Alfred Birnbaum je objavljen u zbirci "Slon koji nestaje" pod naslovom „Ptica na navijanje i žene u utorak“. Pored toga, ime lika Noboru Vataja pojavljuje se u kratkoj priči „Porodična afera“ u zbirci priča "Slon koji nestaje". Iako ima sličnu ličnost i pozadinu, lik nije povezan sa onim iz romana Hronika ptice navijalice.

U maju 2010. Harvil Seker je objavio ograničeno izdanje stogodišnjice knjige kako bi proslavio sto godina od početka objavljivanja izdavačke kuće. Bio je ograničen na 2.500 primeraka.[2]

Radnja romana[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Prvi deo, „Svraka lopov“, počinje pripovedačem, Toruom Okadom, skromnim i nezaposlenim advokatskim pomoćnikom, gde njegova supruga Kumiko zadaje zadatak da pronađe njihovu nestalu mačku. Kumiko predlaže da pogleda u uličici i iza njihove kuće. Nakon što Toru ostane tamo neko vreme bez sreće, Mej Kasahara, tinejdžerka koja ga je neko vreme posmatrala kako kampuje u uličici, ispituje ga. Poziva ga u svoju kuću kako bi seo na terasu i razgledao napuštenu kuću za koju kaže da je popularno okupljalište mačaka lutalica. Otkriva se da napuštena kuća možda sadrži neki čudan znak, jer je donela lošu sreću svim svojim prethodnim stanarima. Takođe sadrži prazan bunar, koji Toru kasnije koristi da uđe u njega i razmišlja. Toru prima seksualne telefonske pozive od žene koja kaže da ga poznaje. Takođe dobija telefonski poziv od Malte Kano koji traži da se sastane sa njim.

Kumiko zove Torua da mu objasni da bi trebalo da se sastane sa vidovitom Maltom Kano, koja će pomoći u pronalaženju mačke. Maltu Kano je preporučio Kumikov brat, Noboru Vataja, što je takođe ime dato mački. Kumikova porodica veruje u proricanje sudbine i ranije je navela da se par redovno sastaje sa starijim čovekom, gospodinom Hondom, radi konsultacija, što su i radili neko vreme. (Umesto da daje savete, on provodi većinu njihovih sesija prepričavajući istu priču o svom iskustvu u Kvantungskoj vojsci u izgubljenoj tenkovskoj bici sa Rusima kod Nomonhana na granici Mandžukuo i Rusije tokom Drugog svetskog rata.) Toru upoznaje misterioznu Maltu Kano u užurbanom hotelskom restoranu, a ona zadužuje svoju sestru Kretu Kano da nastavi posao. Obe sestre nose nesvakidašnju odeću: Malta veliki crveni šešir i Kreta neobična odeća iz 1960-ih. Kreta upoznaje Torua u njegovom domu i počinje da mu priča priču o svojoj prošlosti, uključujući i silovanje od strane Noborua, ali naglo odlazi. Toru primećuje da Kumiko nosi parfem koji joj je poklonila neka nepoznata osoba. Mačka je i dalje nestala. Torua kontaktira poručnik Mamija, koji obaveštava Torua da je Mamijin stari ratni prijatelj kaplar Honda umro i da Mamija želi da poseti Torua kako bi ostavio predmet koji mu je Honda zaveštala. Prvi deo se završava tako što stiže poručnik Mamija i priča Toruu dugu priču o svojim jezivim i mističnim ratnim iskustvima u Mandžukuu u Kvantungskoj vojsci, gde vidi čoveka odranog živog. Mamija je takođe ostavljena da umre u dubokom bunaru pre nego što ju je spasio kaplar Honda. Poklon od Honde je prazna kutija.

Otkriva se da Kumiko nestaje na početku drugog dela, "Ptica kao prorok". Ubrzo nakon toga, Toru saznaje kroz sastanak sa Noboruom i Maltom da je Kumiko očigledno provodila vreme sa drugim muškarcem i da želi da prekine vezu sa Toruom. Zbunjen, Toru pokušava nekoliko stvari da se smiri i razmisli o situaciji: razgovara i preuzima posao sa Mej Kasaharom, skriva se na dnu bunara i luta gradom i gleda u ljude. Rad sa tinejdžerkom Mej uključuje prebrojavanje ljudi sa određenim stepenom ćelavosti na liniji metroa za kompaniju za proizvodnju perika. Dok je na dnu bunara (napuštene kuće), Toru se priseća ranijih vremena sa Kumiko, uključujući njihov prvi sastanak u akvarijumu gde su gledali meduze. On takođe doživljava sekvencu iz snova u kojoj ulazi u hotelsku sobu i razgovara sa ženom, i primećuje čudan plavi trag na svom obrazu nakon što je napustio bunar. Dok luta gradom, većinu dana provodi sedeći ispred prodavnice krofni i posmatrajući ljude. Kroz ovu aktivnost, Toru susreće dobro obučenu ženu i pevačicu koju prepoznaje iz svoje prošlosti, koju prati i tuče palicom nakon što je upao u zasedu.

"Lovac ptica", treći, poslednji i najduži deo, povezuje većinu labavih krajeva dok predstavlja nekoliko novih likova. Dobro obučena žena koju je Toru upoznao dok je posmatrao ljude otkriva se kao "Muškatni oraščić", koga ponovo vidi kada se vrati na posmatranje ljudi. Unajmljuje ga da klijente, sredovečne ili starije žene, oslobodi neke vrste unutrašnjeg nemira koji se razvija u njima. Plava oznaka je nekako uključena u ovo, iako njena moć nikada nije u potpunosti objašnjena. Zauzvrat, Toru dobija platu i delimičan posed napuštene kuće koju je kupila neka agencija za prodaju nekretnina. Cimet, sin Muškatnog oraščića, održava kuću i obnavlja bunar pomoću merdevina i kotura za otvaranje i zatvaranje poklopca bunara odozdo. Toru povremeno odlazi na dno bunara da razmisli i pokuša da ponovo poseti hotelsku sobu. Mačka, koja se gotovo ne pominje nakon Kumikinog nestanka, pojavljuje se u Toruovom domu nakon skoro godinu dana nestanka. Toru direktno i indirektno (preko svog agenta Ušikave) razgovara o Kumikoinom nestanku sa Noboruom i na kraju dogovara razgovor sa njom preko interneta, koristeći njeno sećanje na datum sa meduzama kao sredstvo da potvrdi njen identitet. Konačno, Toru je u mogućnosti da otputuje u hotelsku sobu iz bunara i suočava se sa ženom, shvatajući da je ona Kumiko i razbija čaroliju. U ovoj stvarnosti se otkriva da je Noboru palicom neko pretukao i da je u komi, a napadač je opisan da liči na Torua. Nepoznati muškarac ulazi u hotelsku sobu i nožem napada Torua, uljeza. Toru uzvraća palicom i ubija čoveka, pre nego što je pobegao nazad u bunar. U bunaru, u modricama i nesposoban da se kreće, Toru se onesvesti nakon što se bunar napuni vodom. Cimet ga spasava, a nekoliko dana kasnije Muškatni oraščić ga obaveštava da je u ovoj stvarnosti Noboru imao moždani udar i da je sada u komi. Kumiko mu šalje poruku na kompjuteru kako bi ga obavestila da je dobro, ali namerava da ubije Noborua tako što će isključiti aparat za održavanje života. Ona otkriva da Torua nije prevarila samo sa jednim muškarcem, već ih je u stvari bilo nekoliko. Noboruova opsesija njihovom srednjom sestrom, nastavljena sa Kumiko, izazvala je kod nje zavisnost od seksa sve dok se Noboru nije umešao. Kasnije, u diskusiji između Torua i Mej, Toru kaže da je Kumiko uspela da ubije svog brata Noborua i da sada služi kaznu nakon što je priznala delo — vreme po sopstvenoj volji, jer čeka da se medijski cirkus završi da ni ona ni Toru nisu na meti. Toru kaže da će je sačekati i oprašta se od Mej.

Glavni likovi[uredi | uredi izvor]

Iako ova knjiga ima mnogo glavnih i sporednih likova, ovi su među najvažnijim:

  • Toru Okada: Narator i protagonista, Toru je pasivan i često apatičan mladić koji živi u predgrađu Japana. On je Kumikin muž i stalno sledi naređenja ili želje drugih. Toru je prikazan kao prosečan čovek i lik koji je oličenje pasivnosti. On razmišlja o diplomiranju prava, ali je odlučio da napusti posao u pravnoj firmi. Dane provodi radeći kućne poslove, kuvajući testeninu, slušajući radio i tražeći njihovu nestalu mačku. Na početku romana njegov život je svakodnevni. Toru provodi mnogo vremena sam i čitalac može videti da on ne kontroliše mnoge aspekte svog života. Njegova potraga za njihovom nestalom mačkom koja ga vodi u zanimljive avanture.[3]
  • Kumiko Okada: Kumiko je Toruova žena i, kao ona koja donosi novac u porodici, autonomnija je od njih dvoje. Radi u izdavačkoj delatnosti. Nakon nestanka njihove mačke, nestaje i ona. Detinjstvo Kumiko je bilo tajnovito jer su njeni roditelji želeli da ona zauzme mesto starije sestre koja je izvršila samoubistvo u veoma mladoj dobi, događaj koji je postao opsesija njihovog starijeg brata Noborua Vataje.
  • Noboru Vataja: Noboru je Kumikin stariji brat. On je predstavljen kao medijagenska figura; javnost ga voli, ali Toru ga ne podnosi. Noboru se prvo pojavljuje kao akademik, tokom priče postaje političar i nema vidljiv lični život. Za njega se kaže da je skriven iza fasade - sav stil, a nema sadržaja. On je antagonista. Noboru stalno menja svoj imidž da bi pobedio svoje protivnike, ali izgleda da niko ne primećuje njegove nedoslednosti osim Torua. Odnos između Torua i Noborua može se uporediti sa odnosom dobra protiv zla. („Noboru Vataja“ je takođe ime koje su Toru i Kumiko dali svom kućnom ljubimcu mački, koju je Toru kasnije preimenovao u Skuša; ime lika se takođe pojavilo u „Slon koji nestaje“.)
  • Mej Kasahara: Mej je tinejdžerka koja bi trebalo da ide u školu, ali po izboru nije. Toru i Mej održavaju prilično stalnu komunikaciju tokom većeg dela romana; kada Mej nije prisutna, ona mu piše pisma. Njihovi lični razgovori često su bizarni i vrte se oko smrti i pogoršanja ljudskog života. Još bizarniji je veseo i izrazito neozbiljan izgled sa kojim se ti razgovori odvijaju.
  • Poručnik Mamija: Poručnik Tokutaro Mamija bio je oficir Kvantungske armije tokom japanske okupacije Mandžukua. On upoznaje Torua dok izvršava detalje testamenta gospodina Honde. (Honda je bio kaplar, pa mu je zato Mamija bio nadređen.) Bio je emocionalno pogođen prisustvom uklanjanja kože nadređenog oficira i nekoliko noći provedenih u presušenom bunaru. On priča Toru svoju priču i lično i u pismima.
  • Malta Kano: Malta Kano je svojevrsni medij koji je promenio ime u "Malta" nakon što je izvršila neku vrstu "isposništva" na ostrvu Malta. Kumiko ju je angažovao da pomogne Okadama da pronađu njihovu nestalu mačku.
  • Kreta Kano: Mlađa sestra Malte i neka vrsta šegrta, ona sebe opisuje kao „prostitutku uma“. Njeno pravo ime je Setsuko. Bila je stvarna prostitutka tokom svojih fakultetskih godina, ali je dala otkaz nakon seanse sa mladim Noboruom Vatajom, koji ju je efektivno silovao stranim predmetom. Uznemirujuće za Torua, Kretino telo ima skoro identičnu sličnost sa Kumiko od vrata nadole.
  • Muškatni oraščić Akasaka: Muškatni oraščić prvi put upoznaje Torua dok sedi na klupi i posmatra lica ljudi svakog dana u Šindžukuu. Drugi put kada se sretnu privlači je plavo-crni trag na njegovom desnom obrazu. Ona i Toru dele nekoliko čudnih koincidencija: ptica na navijanje u Toruovom dvorištu i plavo-crni znak na obrazu pojavljuju se u pričama vezanim za Drugi svetski rat, a takođe i njenog oca i poručnika Mamija (Toruovog poznanika) povezuje njihova iskustva sa nasiljem i smrću u Mandžukuu i usponom i raspadom Kvantungske armije tokom Drugog svetskog rata. "Muškatni oraščić Akasaka" je pseudonim koji je odabrala za sebe nakon što je insistirala Toruu da je njeno "pravo" ime nebitno.
  • Cimet Akasaka: Cimet je odrasli sin Muškatnog oraščića koji ne govori od 6. godine, zbog nekih događaja koji uključuju krik ptice na navijanje i šok od pronalaženja živog srca zakopanog ispod njihovog vrtnog drveta. On komunicira kroz sistem pokreta ruku i izgovorenih reči. Nekako, ljudi koji su ga tek upoznali (koji verovatno nikada nisu čitali sa usana ili koristili znakovni jezik) ga smatraju savršeno razumljivim. „Cimet“, takođe, je pseudonim koji je kreirala Muškatni oraščić. Opisuju ga kao savršen odraz svoje negovane majke.
  • Mačka: Nazvana Noboru Vataja po Kumikovom starijem bratu, mačka simbolizuje bračnu sreću između Kumikoa i Torua. Mačka koja odlazi označava odlazak sreće u braku Kumiko i Toru. Kada mačka ode, Kumiko i Toru trpe mnoge poteškoće, ali kada se mačka vrati, iako malo izmenjena i preimenovana u Skuša, to znači da je Toru sada spreman da komunicira sa Kumiko i spasi je iz zamke u koju je stavio njen brat. [4]

Teme[uredi | uredi izvor]

  • Želja: Osećaj želje javlja se kroz roman u različitim likovima. Čini se da se želja u celom romanu manifestuje na negativne i gotovo bolesne načine. Jedan primer je prikazan preko Noborua Vataje, koji želi moć. Ova želja za vlašću ga dovodi do incestuoznih čina sa svoje dve mlađe sestre, pri čemu je jedna sestra živa, a druga je umrla. U početku, Toru želi da usreći svoju ženu odlaskom na duge jednodnevne izlete da pronađe njenu nestalu mačku. Njegova želja za njom ga vodi na čudna mesta gde otkriva više o sebi. Kumiko ima mnogo seksualnih želja zbog čega je bila neverna Toruu, što je rezultiralo time da Kumiko dobije spolno prenosivu bolest. Kroz roman želja vodi likove na mračna mesta.[5]
  • Moć: Likovi u romanu stalno dobijaju ili gube moć i radnja se razvija oko ovog faktora koji se stalno menja. Noboru Vataja je uglavnom fokusiran na sticanje moći, što zauzvrat dovodi do toga da njegova mlađa sestra Kumiko izgubi moć u odnosu na njega, ona postaje žrtva njegove želje za moći. Gubitak moći lika Kumiko dovodi Toru da dobije moć. Kada Kumiko nestane, ovaj događaj primorava Torua da pronađe moć u sebi da izađe iz svoje normalne i komforne zone da pronađe Kumiko i spasi je od njenog brata. Ovo ga vodi u misiju da oslobodi Kumiko uzde koje je drži njen brat. To dovodi do dobitka u njegovom osećanju moći. On pronalazi moć u sebi i svoju želju da oslobodi Kumiko. Moć se takođe pokazuje u likovima dok pokušavaju da steknu kontrolu nad sopstvenim emocijama.
  • Polarne suprotnosti: U celom romanu se može videti mnogo primera da su likovi polarne suprotnosti. Jedna glavna polarna suprotnost javlja se na početku knjige između dve žene u Toruovom životu. Tajanstvena žena koja na početku zove Torua predstavlja se kao veoma seksualno i moćna. Ona je veoma samouverena u razgovoru sa Toruom čak i dok je on otporan da čuje šta ona ima da kaže. A kao, Kumiko, Toruova žena, je veoma stidljiva i meka u interakciji sa Toruom. Još jedan primer polarnih suprotnosti je između Noborua Vataje, Kumikoovog brata i Torua. Noboru Vataja je gladan moći i predstavljen je kao snažan lik bez poštovanja. Dok je Toru predstavljen kao veoma stidljiv, tih, pun poštovanja i prizemljen lik. Kreta Kano ističe ovu polarnu suprotnost u romanu navodeći „Noboru Vataja je osoba koja pripada svetu koji je sušta suprotnost vašem.“ Kontrast polarnih suprotnih likova daje više dubine i individualnosti svakom liku ponaosob.
  • Otuđenost: U celom romanu likovi su očigledno povezani jedni sa drugima, ali se nikada ne osećaju kao da su povezani jedni sa drugima. Svi likovi se razvijaju nezavisno i imaju tendenciju da žive usamljeničkim stilom života. Ovo se može predstaviti u braku Torua i Kumiko. Tokom čitavog romana, Toru se predstavlja kao onaj koji traži samoću. Jedan primer je predstavljen dok obavlja svakodnevni zadatak, „Išao sam na opštinski bazen na kupanje. Jutra su bila najbolja, da se izbegne gužva”. Njegova želja za samoćom pokazuje se i kada napusti posao da bi sam brinuo o kući dok Kumiko ide na posao. Uživa sam kod kuće. U odnosu između Kumiko i Torua, izgleda da se oba lika razvijaju u samoći. Oba lika kriju mnoge svoje misli jedno od drugog, a iako su u braku, Toru razmišlja o činjenici da možda ne zna mnogo o svojoj ženi.[6]

Delovi romana koji nedostaju[uredi | uredi izvor]

Neka poglavlja i paragrafi japanskog izdanja u mekom povezu nisu uključena u engleski prevod. Prevodilac Džej Rubin je isekao oko 61 od 1379 stranica, uključujući tri poglavlja (knjiga 2, poglavlja 15, 18 i deo 17; i knjiga 3, poglavlje 26). Kombinovanje originalnog trotoma (na japanskom) bi bilo predugo, pa je izdavač tražio da se ~25.000 reči iseče za engleski prevod.[7]

Ova poglavlja sadrže elemente zapleta koji se ne nalaze nigde u knjizi. Na primer, dva poglavlja koja nedostaju iz drugog toma originalnog trotoma elaboriraju odnos između Torua Okade i Krite Kano i „slušanja“ ptice koja se navija kako Toru spaljuje kutiju sa Kumikoinim stvarima (knjiga 2 Poglavlje 15). U trećem tomu, kompjuterski razgovor između Torua i Noborua Vataje (knjiga 3, poglavlje 26) i Toruov susret sa Ušikavom na železničkoj stanici su takođe izostavljeni.

Pored smanjenja broja reči, neka poglavlja su pomerena ispred drugih, izvlačeći ih iz konteksta prvobitnog poretka. Na početku knjige 3 poglavlja su preuređena.

Knjiga 2, poglavlje 15, sažetak: U 15. poglavlju Toru se budi pored Krite Kano koji se misteriozno pojavila u njegovom krevetu prethodne noći. Ona mu kaže da je izgubila ime i pita da li bi želeo da pobegne sa njom iz Japana. Na ovaj zahtev on pristaje i ostavlja za sobom uspomene iz svog starog života sa suprugom. Dok je Toru u gradu i prikuplja zalihe za bekstvo, čita članak o Noboru Vataji, u članku se objašnjava da Noboru sada pokušava da postane političar.

Poglavlje 17 nije u potpunosti uklonjeno, umesto toga je uklonjen odlomak u kojem Toru fotografiše za pasoš, a veoma dugačak razgovor koji Toru vodi sa svojim ujakom o kupovini nekretnine je sažet u jedan engleski pasus.

Knjiga 2 Rezime poglavlja 18: Kreta Kano se vraća u Japan i Toru joj govori da neće pobeći sa njom. Nakon toga se sastaje sa Mej Kasaharom i oni gledaju rušenje kuće Mijavaki. Kasnije u poglavlju Toru pliva u bazenu odeljenja gde sanja u bazenu kako pluta na dnu bunara, predstavljenog u ranijim poglavljima, i čuje konje kako umiru tokom pomračenja. To ga dovodi do spoznaje da je tajanstvena žena na telefonu zapravo njegova žena.

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Mnogi smatraju ovaj roman Murakamijevim remek-delom, a pojavio se na Telegrafovoj listi 10 najvećih azijskih romana svih vremena za 2014. godinu.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Hronika ptice navijalice - Haruki Murakami | Delfi knjižare” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 12. 11. 2021. 
  2. ^ „About us”. www.penguin.co.uk. Arhivirano iz originala 16. 02. 2022. g. Pristupljeno 12. 11. 2021. 
  3. ^ „David Mathew: On The Wind-Up Bird Chronicle - infinity plus non-fiction”. www.infinityplus.co.uk. Pristupljeno 12. 11. 2021. 
  4. ^ „Unwinding the Wind-Up Bird – Decoding the Murakami Masterpiece”. Book Escapade (na jeziku: engleski). 15. 8. 2017. Pristupljeno 12. 11. 2021. 
  5. ^ „The Wind-up Bird Chronicle Summary” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 12. 11. 2021. 
  6. ^ „Themes - The Wind-Up Bird Chronicle”. sites.google.com. Arhivirano iz originala 12. 11. 2021. g. Pristupljeno 12. 11. 2021. 
  7. ^ „Borzoi Reader | Authors”. www.randomhouse.com. Pristupljeno 12. 11. 2021. 
  8. ^ „10 best Asian novels of all time”. www.telegraph.co.uk. Pristupljeno 12. 11. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]