Huan Almeida Boske
Huan Almeida Boske | |||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 17. februar 1927. | ||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Havana, Kuba | ||||||||||||||||||||
Datum smrti | 11. septembar 2009.82 god.) ( | ||||||||||||||||||||
Mesto smrti | Havana, Kuba | ||||||||||||||||||||
Religija | ateista | ||||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||||
Politička stranka | Komunistička partija Kube | ||||||||||||||||||||
|
Huan Almeida Boske (šp. Juan Almeida Bosque; Havana, 17. februar 1927 — Havana, 11. septembar 2009) bio je kubanski političar, revolucionar i jedna od vodećih ličnosti Kubanske revolucije. Nakon što su revolucionari preuzeli vlast 1959. godine, postao je važna ličnost u Komunističkoj partiji Kube. Po trenutku smrti, bio je potpredsednik Državnog saveta Republike Kube. Nosilac je brojnih ordenja i nagrada, kubanskih i međunarodnih, uključujući orden "Heroj Republike Kube"[1]
Mladost i revolucija[uredi | uredi izvor]
Almeida je rođen 17. februara 1927. godine u Havani. Napustio je školu sa 18 godina i postao je zidar.[2] Tokom studija prava na Univerzitetu u Havani, 1952. postao je blizak sa revolucionarom Fidelom Kastrom i u martu te godine priključio se anti-Batista pokretu. Godine 1953. priključio se Fidelu i njegovom bratu, Raulu Kastru u napadu na kasarnu Monkada u Santijagu. Uhapšen je, zajedno sa braćom Kastro u zatvoru na ostrvu Pinos.[3][4] Pomilovan je 15. maja 1955. i prebačen u Meksiko.
Almeida se vratio na Kubu, zajedno sa braćom Kastro, Če Gevarom i 78 revolucionara na Grenma ekspediciji, i bio je jedan od samo 12 revolucionara koji su preživeli iskrcavanje.[3] Almeidi se često pripisuje[5] slogan "Ovde se niko ne predaje", slogan koji je izgovorio Če Gevari, i slogan koji je postao je postao simbol Kubanske revolucije, iako su ove reči izgovorene od strane Kamila Sjenfuegosa.[6] Almeida je takođe bio na glasu kao dobar strelac.[7] Nakon iskrcavanja, nastavio je da se bori protiv trupa Fulgensija Batiste u gerilskom ratu u planinskom vencu Siera Maestra.[3] Godine 1958. unapređen je u čin komandira i vođu Revolucionarne armije u Santijagu.[4] Tokom revolucije, kao osoba afrokubanskog porekla, na važnoj poziciji, bio je simbol pobune nad diskriminatorskim sistemom.[7]
Nakon revolucije[uredi | uredi izvor]
Nakon uspeha Kubanske revolucije, u januaru 1959. godine, Almeida je komandovao velikim delom Revolucionarnim oružani snagama Kube. Kao major, tokom Invazije u zalivu svinja, aprila 1961. predvodio je Centralnu armiju sa sedištem u Santu Klari. Kasnije je unapređen u generala, izabran za člana centralnog komiteta, poličkog biroa, i razne druge pozicije.[4]
Nagređen je zvanjem "Komandant revolucije", a pri kraju života je bio jedan od samo tri nosilaca ovog zvanja.[3]
Godine 1988. Fidel Kastro ga je nagradio ordenom "Heroj Republike Kube"[8] Almeida je takođe bio na čelu Nacionalnog udruženja veterana i boraca revolucije. Napisao je nekoliko knjiga, uključujući popularnu trilogiju Vojni zatvor, Izgnanstvo i Iskrcavanje. Takođe je bio tekstopisac i jedna od njegovih pesama „Daj mi guc“ (šp. Dame un traguito) bila je popularna na Kubi nekoliko godina.[8]
Smrt[uredi | uredi izvor]
Almeida je umro od srčanog udara 11. septembra 2009. godine.[8] Dana 13. septembra, ceremonija u njegovu čast je održana na Trgu Revolucije u Havani, a nekoliko manjih ceromonija je održano u ostalim gradovima. Proglašen je dan žalosti, a zastave su se vijorile na pola koplja.[9] Fidel Kastro, koji nije viđen u javnosti još od ostavke 2008. godine, poslao je venac koji je postavljen pored venca Raula Kastra.[10] Drugi visoki državni funkcioneri i članovi partije su prisustvovali ceremoniji.[10]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Preminuo komandant kubanske revolucije”. Radio televizija Srbije. Pristupljeno 2020-12-30.
- ^ „Cuban revolutionary Almeida dies” (na jeziku: engleski). 2009-09-12. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ a b v g Press, The Associated (2009-09-13). „Juan Almeida Bosque, Laborer Who Rose to Power at Castro's Side, Dies at 82 (Published 2009)”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ a b v Castro/Ramonet (2007), str. 681
- ^ „Juan Almeida Bosque”. The Telegraph (na jeziku: engleski). 18. 9. 2009. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ Guevara, Ernesto (1969). Episodes of the Revolutionary War. New York: International. str. 15. „"Someone on his knees said we had better surrender and I heard a voice (later I learned it was Camilo Cienfuegos) shouting, 'No, nobody surrenders here!' - followed by a four-letter word."”
- ^ a b „Cuban vice president Almeida dies”. The Sydney Morning Herald (na jeziku: engleski). 2009-09-12. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ a b v Franks, Jeff (2009-09-12). „Cuba revolution commander Juan Almeida dies at 82”. Reuters (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 14. 06. 2018. g. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ „Cuba mourns key revolution leader” (na jeziku: engleski). 2009-09-13. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ a b „Cubans pay homage to deceased vice president_English_Xinhua”. 2012-11-02. Arhivirano iz originala 02. 11. 2012. g. Pristupljeno 2021-01-01.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Castro, Fidel, with Ramonet, Ignacio. 2007. . My Life. ISBN 1-4165-5328-2.
- Fernandez, Jose Ramon. 2001. Playa Giron/Bay of Pigs: Washington's First Military Defeat in the Americas. Pathfinder. Castro, Fidel; Fernández, José R. (2001). Bay of Pigs: Washington's First Military Defeat in the Americas. Pathfinder. ISBN 0-87348-925-X.
- Franqui, Carlos. 1984. . Franqui, Carlos (1985). Family Portrait with Fidel: A Memoir. Vintage Books. ISBN 0-394-72620-0.
- Rodriguez, Juan Carlos. 1999. Bay of Pigs and the CIA. Ocean Press. Cruz, Juan Carlos Rodríguez (1999). The Bay of Pigs and the CIA. Ocean Press. ISBN 1-875284-98-2.
- Thomas, Hugh. 1998. Cuba: The Pursuit of Freedom. Da Capo Press. Thomas, Hugh (21. 3. 1998). Cuba or the Pursuit of Freedom. Da Capo Press. ISBN 0-306-80827-7.
- Almeida Lives Today More Than Ever by Fidel Castro, Monthly Review, 13. septembar 2009.