Crkva brvnara u Jelićkoj
| Crkva brvnara u Jelićkoj | |
|---|---|
,_%D0%88%D0%B5%D0%BB%D0%B8%D1%9B%D0%BA%D0%B0,(2).jpg) | |
| Osnovni podaci | |
| Tip | crkva brvnara |
| Jurisdikcija | Srpska pravoslavna crkva |
| Eparhija | Banjalučka |
| Osnivanje | 1841. |
| Upravnik | Jerej Vladimir Kos |
| Posvećen | Prenos moštiju Svetog Oca Nikolaja |
| Arhitektura | |
| Nivo značaja | kulturno-istorijski spomenik |
| Lokacija | |
| Mesto | Jelićka, Opština Prijedor |
| Država |  Republika Srpska,  BiH |
| Koordinate | 44° 49′ 35.4″ N 16° 56′ 31.6″ E / 44.826500° S; 16.942111° I |
  Crkva brvnara u Jelićkoj Crkva brvnara u Jelićkoj na karti Bosne i Hercegovine | |
Crkva brvnara u Jelićkoj posvećena prazniku Prenosa moštiju Svetog Oca Nikolaja je crkva brvnara podignuta na obodu prostrane ravnice zvane Timar, u mjestu Jelićka, zvanom Lipik koje se nalazi između Banjaluke i Prijedora.[1] Udaljena je oko tridesetak kilometara od Banjaluke.[2]
Lokacija[uredi | uredi izvor]
Selo Jelićka se nalazi u oblasti zvanoj Timar. Timar je prostrana ravnica koja se nalazi u donjem toku rijeke Gomionice na prostoru između gradova Prijedora i Bronzanog Majdana i koju uokviruju planina Kozara i Banjalučka Vrhovina. U ovoj oblasti nalazi se nekoliko sela i zaselaka: Jelićka, Slavićka, Radosavska, Niševići, Stratinska, Gradina, Marićka, Busnovi, Bistrica, Omarska i Rakelići. Uskoro svakom od ovih naselja nalazi se po jedna crkva brvnara.[3]
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Stara crkva[uredi | uredi izvor]
U Crkvenom muzeju u Sarajevu, na psaltiru stare srpske štampe, sačuvan je pomen o popu Ninku iz Timara iz 1699. godine. 1742. godine pominju se timarski popovi Lazo i Damjan, a u jednom trebniku iz manastira Gomionice, ruskog izdanja iz vremena carice Katarine Druge, na prvim donjim okrajcima donjih listova ispisano je: „Ovo je knjiga - Trebnik - vlsništvo moje, popa Ilije Damenovića. Timar, 23. juli 1785.“
Na koricama je kasnije zapisao gomionički kaluđer: „Napisa pop Gavro Stojnić, selo Timar“.
U Jelićkoj, odnosno Timaru, dvije su porodica davale sveštenike i kaluđere ovoj crkvi i okolini: Popovići i Jelići po kojima je selo i dobilo ime. Kroz cijeli 19. vijek, brojni su zapisi koji spominju sveštenike u Jelićkoj (pop Nikola Jelić 1838. godine, gomionički monasi Meletije i Neofit 1816. godine, pop Mikajlo Popović 1764. i 1821. godine i mnogi drugi zapisi iz 18. i 19. vijeka), što ukazuje na činjenicu da je u tom periodu crkveni život ovog kraja bio vrlo intenzivan.
Na osnovu podataka iz crkvenih knjiga u Jelićkoj i u manastiru Gomionici, može se pretpostaviti da je ovaj kraj imao crkvicu stariju od sadašnje, koja je vjerovatno bila izgrađena od drveta, jer nema pomena ni zapisa ni o kakvoj zidanoj crkvi. Ona se po predanju nalazila na lijevoj obali Gomionice na mjestu zvanom Kućiština. Crkva je ličila na običnu kuću, nešto sličnu crkvi u Malom Blaškom. Pripovijeda se kako je preseljena u Lipik, u gustu šumu, za jednu noć, dio po dio je išao s ruke na ruku, pa je razglašeno da je crkva sama promijenila svoje mjesto. Međutim, crkva je brzo oronula i pala.[4]
Nova crkva[uredi | uredi izvor]
Izgradnja[uredi | uredi izvor]
Predanje nastavlja dalje: u to doba je knez Timara bio neki Radiša. Kod Radiše je bio neki dječak kao sluga, po nekima „zalutalo Ture“, pa su ga Turci jednom prilikom odveli u Carigrad, gdje je izučio škole i postao paša. Paša pozove kneza Radišu u Carigrad i tom prilikom dobije odobrenje da izgradi crkvu. Kako narod priča, crkva je pravljena tri godine. Graditelj je, po predanju, bio neki Jovo Čanak iz Prijedora. Po knezu Radiši, crkva je prozvana „Radiša“ ili „Radišina crkva“. O vremenu gradnje crkve svjedoči urezana godina iznad ulaznih vrata sa zapada: 1841.[4]
Obnavljanja[uredi | uredi izvor]
Zbog dotrajalosti drvenog krova stare crkve brvnare, 1978. godine urađen je novi pokrov. Detaljna sanacija enterijera izvršena je 2010. godine kad je, između ostalog, urađen novi ikonostas, ikone restaurirane, te obnovljena manja galerija za hor.
Pored stare srkve brvnare, u periodu od 1965. do 1991. godine, izgrađena je nova crkva posvećena istom svetitelju. Parohiju Jelićka čine Jelićka, Gradina, Slavićka, Niševići i Radosavska. Crkva brvnara u Jelićkoj je u maju 2005. godine proglašena nacionalnim spomenikom.[5]
Opis crkve[uredi | uredi izvor]
Crkva je jednobrodna, sa oltarskim prostorom na istočnoj strani i zvonikom pred zapadnom fasadom. Oltarski prostor čini prostrana, spolja i unutra prostrana apsida, odvojen od naosa visokom oltarskom pregradom. U zapadnom dijelu naosa smješten je hor na koji se ulazi strmim stepenicama. Osvjetljenje crkve postignuto je sa šest prozora, od kojih su tri u oltarskom dijelu, a tri u južnom zidu naosa. Mali, prvobitni prozorski otvori zatvoreni su po otvaranju novih i mogu se uočiti na zidovima hrama.[1]
Dužina crkve je 10,90 metara, apsida je duboka 1,90 metara, tako da je pravougaoni dio crkve dugačak 9 metara, dok je širina 5,40 metara, a visina zidova iznosi 7 metara. Zidovi su rađeni od hrastovih brvana - talpi koja su lijepo tesana i pravougaonog su presjeka. Pri izboru hrasta za izradu brvana - talpi vodilo se računa da hrast bude u istočnom odnosno u sunčanom dijelu gaja u narodu poznato „Prisoju“. Ako bismo detaljnije obratili pažnju na arhitekturu i današnji izgled crkve brvnare u Jelićkoj, lako bismo došli do zaključka da je crkva u arhitektonskom smislu kroz razne periode preživljavala i izvjesne promjene, ali je ostala vjerna svom prvobitnom izgledu.[1] Brvna su uvezana kovanim gvozdenim klafnama, dok kose strane apside sa dvostrukim kosim zasijecanjem daju ljepotu ovoj crkvi.Sama unutrašnjost je uređena u stilu poluobličastog svoda, a ističe se i polukalota nad oltarom.
Spoljašnost crkve ističu dvokrilna masovna vrata sa lučkim nadvratnikom. Na njima su vidljiva i rezbarija ručnog rada, u obliku natpisa, koja su postavljena na zapadnoj strani. Takođe, na vratima je napisano i ime graditelja, prema kome je to bio izvjesni Jovo Čank. Ovo prezime je poznato u ovim krajevima po njihovom zanimanju, među kojima su mnogi bili graditelji. U okolini se pominje i izvjesni Mirko Čank, koji je sa svojom družinom bio zadužen za gradnju Crkve brvnare u Rakelićima. Crkva posjeduje još jedna manja vrata na sjevernoj strani, koja nisu posebno ukrašena.[6]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Crkva brvnara u Jelićkoj, 2021 -
Crkva brvnara u Jelićkoj, 2021
,_%D0%88%D0%B5%D0%BB%D0%B8%D1%9B%D0%BA%D0%B0.jpg)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Crkva brvnara Prenosa moštiju Sv. Oca Nikolaja u selu Jelićka (na jeziku: (jezik: srpski)). Srpska Pravoslavna Parohija Jelićka.
- ^ „Crkve brvnare” (na jeziku: (jezik: srpski)). Kozara etno. Arhivirano iz originala 19. 09. 2016. g. Pristupljeno 23. 4. 2016.
- ^ „Pravoslavna crkva brvnara (crkva posvećena prenosu moštiju sv. Nikole) u Jelićki, graditeljska cjelina” (na jeziku: (jezik: srpski)). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Arhivirano iz originala 07. 04. 2016. g. Pristupljeno 23. 4. 2016.
- ^ a b Momirović, Petar. „Dve drvene crkve u Bosanskoj Krajini” (PDF) (na jeziku: (jezik: srpski)). Pristupljeno 23. 4. 2016.
- ^ „Crkve brvnare Prijedor” (na jeziku: (jezik: srpski)). Turistička organizacija Republike Srpske. Pristupljeno 23. 4. 2016.
- ^ Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine (na jeziku: (jezik: srpski)). Ljiljana Ševo.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ševo, Ljiljana (2002). Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hecegovini do 1878. godine. Banjaluka.