Čukotko-kamčatski jezici

Geografska rasprostranjenost čukotsko-kamčatskih jezika, u 17. veku (šrafirana svetlocrvena i tamnocrvena) i u 20. veku (tamnocrvena)

Čukotsko-kamčatski jezici je jezička porodica prisutna na krajnjem severoistoku Sibira.

Ponekad se ova porodica jezika tipološki i geografski klasifikuje kao deo paleosibirske grupe jezika. Ova klasifikacija je sveobuhvatna i obuhvata sve jezike kojima se govorilo u Sibiru pre širenja tunguskih i turkijskih jezika.

Jezici

Čukotsko-kamčatski jezici se dele na dve podgrupe, na čukotsku i kamčatsku: Čukotski ili čukotsko-korjački jezici (severni ogranak):

• Čukčijski jezik (ili čukotski ili luoravetlanski)
• Korjački jezik
• Aliutorski jezik
• Kerečki jezik

Kamčatski ili itelmenski jezici (južni ogranak):

• Itelmenski jezik (ili zapadnoitelmenski)
• Istočnoitelmenski jezik †
• Južnoitelmenski jezik †

Svi jezici ove porodice su ugroženi. U najboljem položaju je Čukčijski.

Veze sa drugim jezicima

Nema konkretnih dokaza da su čukotsko-kamčatski jezici genetski povezani sa nekim drugim jezikom ili nekom drugom jezičkom porodicom. Ova porodica se neretko smatra delom tzv. paleosibirske jezičke porodice; međutim, termin paleosibirski jezici zapravo predstavlja opšti termin za brojne jezike tog područja za koje nije utvrđeno poreklo, a za koje se pretpostavlja da su do širenja turkijskih i tunguskih jezika činili najrasprostranjenije jezike Sibira.

Literatura

• Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, eds. (2016). "Chukotko-Kamchatkan". Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.