Pređi na sadržaj

Šablon:IČ-Lužički Srbi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Narodna nošnja Lužičkih Srba
Narodna nošnja Lužičkih Srba

Lužički Srbi (glsrp. Serbja — „Serbja”, dlsrp. Serby — „Serbi”, njem. Sorben — „Sorbi”), poznati i kao Lužičani, Vendi (njem. Wenden) ili Vindi (njem. Winden), zapadnoslovenski su narod.

Preci Lužičana su se doselili u današnju Nemačku u 6. veku. Lužički Srbi se u pisanim izvorima pominju prvi put 631. godine. Predstavljaju ostatak germanizovanih Polapsko-baltičkih Slovena. Od 10. veka se nalaze pod nemačkom vlašću. U srednjem veku su bili narod sa nepotpunom društvenom strukturom. Tokom 19. veka došlo je do „nacionalnog preporoda”. U 20. veku su u dva navrata pokušali da se otcepe od Nemačke.

Lužičani su podeljeni u dve etnografske grupe: Gornjolužičke Srbe, nastanjene u Gornjoj Lužici (pokrajina Saksonija), i Donjolužičke Srbe, nastanjene u Donjoj Lužici (pokrajina Brandenburg). Kulturno središte Gornjolužičkih Srba je grad Budišin, a donjolužičkih grad Kočebuz. Na teritoriji „Lužičkosrpske oblasti” važe zakoni pokrajina Saksonije i Brandenburga, koji doprinose očuvanju lužičkosrpskog jezika i kulture Lužičkih Srba. Interese Lužičkih Srba štiti politički nezavisna organizacija lužičkosrpskog naroda i lužičkosrpskih udruženja „Domovina — Savez Lužičkih Srba”, osnovana 1912. godine. Naučna disciplina koja se bavi izučavanjem lužičkosrpskih jezika i kulture Lužičkih Srba naziva se sorabistika. Procenjuje se da ih ima sada oko 60.000. Žive samo u Nemačkoj, u kraju koji je poznat kao Lužica. Lužičani su jedna od četiri zvanično priznate nacionalne manjine u zemlji. Svi Lužički Srbi su dvojezični: nemački je glavni jezik, dok je upotreba gornjolužičkosrpskog i donjolužičkosrpskog jezika ograničena. Prema veroispovesti su katolici i protestanti.