Штука

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Štuka
Esox lucius
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Actinopterygii
Red: Esociformes
Porodica: Esocidae
Rod: Esox
Vrsta:
E. lucius
Binomno ime
Esox lucius
Rasprostranjenost štuke (uključujući populacije koje se danas prema nekim klasifikacijama smatraju posebnim vrstama)

Štuka (lat. Esox lucius) je slatkovodna, agresivna riba - predator i vrlo je brojna u mnogim vodama Evrope.

Opis i građa[uredi | uredi izvor]

Štuka ima veoma izduženo telo, pokriveno sitnom krljušti. Veličine je do preko 1,5 m, a dostiže masu i do preko 30 kg. Prava je mišićna opruga, koja joj omogućava da pri napadu postigne početno ubrzanje do 11 m/s², što je rekord među ribama, ali maksimalna brzina plivanja štuke ne prelaze 60 km/č. tako da u slučaju neuspešnog napada, štuka brzo odustaje od gonjenja plena. Da štuka postigne izuzetno početno ubrzanje omogućava joj snažno razvijeno repno peraje, i srazmerno debela repna drška, uz, spreda valjkast, zašiljen oblik tela koji lako probija vodu sa dodatnom propulzivnom površinoma daleko pozadi i međusobno blisko, naspramno postavljena neparna peraja. Moćno oružje za hvatanje plena su štukina velika usta, puna oštrih zuba različitog oblika i veličine, postavljenih na svim kostima glavenog skeleta u viličnom i jezičnom predelu. Kod napada i uzimanja hrane, štuka hvata plen sa boka, okreće ga napred glavom i tako ga guta. Uz pomoć snažne muskulature usta i ždrela, štuka je u stanju da prostor usne duplje višestruko proširi, a kako joj je i želudac veoma rastegljiv, to i relativno manjim, sitnijim štukama omogućava gutanje krupnog plena.

Navike, stanište, rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Štuka je u Srbiji riba nizijskih voda – reka, jezera i bara. Prema nepouzdanim podacima, naraste do 1,5 pa i 2m i 34 kg mase. Znatno su realniji podaci o težini do 15 kg. Životni vek štuke je oko 40 godina. Štuka je predatorska vrsta koja, već posle dva meseca života pri dužini od nekoliko santimetara prelazi na ishranu ribom. Instinkt štuke je toliko jak da se mlađ, u slučaju nepovoljnih uslova za prolećni mrest drugih vrsta i njegovo kašnjenje, hrani pripadnicima svoje vrste koji zaostaju u rastu. Već u aprilu i maju se duž obraslih obala reka, bara i kanala mogu se videti sitne štuke, postrojene bez pokreta, u položaju očekivanja plena. Sa završetkom prve sezone života, u zavisnosti od uslova, štuke dostignu i 30 cm dužine. Tokom prve godine se intenzivno hrane svakim plenom koji mogu da progutaju, ne birajući hranu, a najviše jedu najčešću vrstu ribe u svom okruženju. U slučajevima kada istrebe sve ribe oko sebe štuke postaju nemilosrdni kanibalisti. Odrasle štuke se osim ribom hrane i žabama, sitnim vodenim pticama i neopreznim sitnim sisarima. Štuke se aktivno hrane uglavnom preko dana.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Štuka se mresti krajem zime, od februara do aprila. U mrest prvi put ulazi sa 3 - 4 godine starosti. Ženka, u zavisnosti od veličine, polaže od 16.000 do 75.000 komada ikre, čija inkubacija, posle oplođenja traje 10 do 15 dana. Nakon 1,5 - 2 meseca, sa porastom do dužine 3 - 5 cm, prelazi na ishranu ribom, a to se dešava u vreme proplivavanja mlađih grgeča i riba iz porodice Cyprinidae.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ NatureServe (2013). „Esox lucius”. IUCN Red List of Threatened Species. 2013: e.T135631A15363638. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T135631A15363638.en. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]