Atractaspididae

Atractaspidinae
	Atractaspis engaddensis
Naučna klasifikacija
Domen:	Eukaryota
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Reptilia
Red:	Squamata
Podred:	Serpentes
Porodica:	Atractaspididae
Potporodica:	Atractaspidinae; Günther, 1858
Sinonimi
	Aparallactinae;

Atractaspididae je porodica zmija^[1] otrovnica kojoj pripada 12^[2], danas priznatih, rodova. Ranije je, kao podporodica, bila svrstavana kao u porodicu Colubridae.

Opis[uredi | uredi izvor]

To su zmije male i srednje veličine, dugačkog i tankog tela čija dužina kod odraslih jedinki iznosi od 30 do 102 cm (mereno od glave do repa). Većina je crne ili braon boje sa različito obojenim prstenom oko vrata. Nekoliko vrsta ima i svetlije pruge. Krljušti su im glatke. Imaju malu glavu zaobljenu na prednjem delu i jednakog prečnika kao vrat. Većina ima šupalj otrovni zub smešten u zadnjem delu usne duplje, ali je kod nekih vrsta on u prednjem delu ove duplje.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Hrane se životinjama koje žive pod zemljom, gušterima, drugim zmijama, žabama, kao i glodarima. Plen ubadaju otrovnim zubima i ubrizgavaju u njega otrov, a zatim ga gutaju.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Žive u podzemnim hodnicima, naročito peskovitog zemljišta. Mogu da naseljavaju, kako vlažnu zemlju nizijskih šuma, tako i sušne predele, slične pustinjama. Neke vrste koriste podzemne tunele drugih životinja, dok druge same kopaju tunele probijajući glavom rastresito, peskovito zemljište.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

U vreme razmnožavanja mnoge vrste izlaze iz svojih podzemnih skloništa u potrazi za partnerom. Ženke polažu od 2 do 15 duguljastih jaja ili u vlažnu zemlju ili u napušteno termitsko gnezdo. Iz jaja se izlegu mladunci dužine 15 do 20 cm. Izuzetak je jedna ovoviviparna vrsta — Aparallactus jacksonii^[3] — koja rađa 2-3 živa mladunca dugačka oko 10 cm.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Naseljavaju Afriku i Bliski istok.^[3]^[4]^[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Pyron, R. Alexander; et al. (2011). „The phylogeny of advanced snakes (Colubroidea), with discovery of a new subfamily and comparison of support methods for likelihood trees” (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution 58.2: 329—342. Архивирано из оригинала (PDF) 03. 10. 2013. г. Приступљено 12. 01. 2017.
^ „Atractaspididae”. Integrated Taxonomic Information System. Приступљено 17. 9. 2007.
^ ^а ^б Mehrtens JM. 1987. Living Snakes of the World in Color. New York: Sterling Publishers. 480 pp. ISBN 978-0-8069-6460-7.
^ Spawls S, Branch B. 1995. The Dangerous Snakes of Africa. Ralph Curtis Books. Dubai: Oriental Press. 192 pp. ISBN 978-0-88359-029-4.
^ Parker HW, Grandison AGC. 1977. Snakes -- a natural history. Second Edition. British Museum (Natural History) and Cornell University Press. 108 pp. 16 plates. LCCCN 76-54625. ISBN 978-0-8014-1095-6 (cloth),. ISBN 978-0-8014-9164-1 (paper).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

[Pyron-1] Pyron, R. Alexander; et al. (2011). „The phylogeny of advanced snakes (Colubroidea), with discovery of a new subfamily and comparison of support methods for likelihood trees” (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution 58.2: 329—342. Архивирано из оригинала (PDF) 03. 10. 2013. г. Приступљено 12. 01. 2017.

[ITIS-2] „Atractaspididae”. Integrated Taxonomic Information System. Приступљено 17. 9. 2007.

[Meh87-3] а ^б Mehrtens JM. 1987. Living Snakes of the World in Color. New York: Sterling Publishers. 480 pp. ISBN 978-0-8069-6460-7.

[SB95-4] Spawls S, Branch B. 1995. The Dangerous Snakes of Africa. Ralph Curtis Books. Dubai: Oriental Press. 192 pp. ISBN 978-0-88359-029-4.

[P&G77-5] Parker HW, Grandison AGC. 1977. Snakes -- a natural history. Second Edition. British Museum (Natural History) and Cornell University Press. 108 pp. 16 plates. LCCCN 76-54625. ISBN 978-0-8014-1095-6 (cloth),. ISBN 978-0-8014-9164-1 (paper).

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]