Yucca filamentosa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Yucca filamentosa
Yucca filamentosa, botanička ilustracija
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Yucca filamentosa
Binomno ime
Yucca filamentosa
Rasprostranjenost osnovne vrste i njenih podvrsta

Yucca filamentosa je zimzelena, žbunasta vrsta iz roda juka, koja se u našem podneblju često može sresti kao ukrasna vrsta u parkovima i vrtovima. Neki od domaćih imena su vrtna juka ili končasta juka, ali ovi nazivi nisu uobičajeni u literaturi i mogu se odnositi i na druge vrste iz ovog roda. Engleski naziv za ovu vrstu je adamova igla.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Yucca filamentosa od prirode raste duž istočne obale Severne amerike, od Zapadne Virdžinje na severu, do Floride na jugu kontinenta, kao i u Meksiku.[1] Naturalizovana je vrsta širom Sjedinjenih američkih država.[2]

Opis vrste[uredi | uredi izvor]

Koren ove, kao i ostalih vrsta juka, je u vidu podzemnog stabla − dugačkih i tankih rizoma, dok nadzemno stablo najčešće nema, već se lisne rozete javljaju od same zemlje. Listovi su pravi do odstojeći i izbijaju iz rozete. Sivozelene su boje, dugi 30−70 cm, a široki svega 2−4 cm. Vrh je zašiljen i veoma oštar, a sa oboda lista odvajaju se duge, bele, uvijene, končaste niti (filamenti, po čemu je vrsta i dobila ime). Cvetovi su krupni, prečnika 5−8 cm, zvonastog oblika, žućkasto do zelenkasto beli, skupljeni u metličaste cvasti visoke 1−2, a ponekad dostižu visinu i do 3 m. Cveta tokom jula − avgusta. Plod je čaura duga oko 5 cm. Vrsta je u Evropi sterilna, jer ne postoji prirodni oprašivač, ali se može veštački oprašiti.[3] U čauri se obrazuje 120−150 sitnog, crnog semena koje se rasejava vetrom.[1]

Uslovi staništa[uredi | uredi izvor]

Yucca filamentosa na prirodnom staništu

Yucca filamentosa je dugovečna vrsta, prilagođena životu na toplim i suvim staništima koja su zaštićena od požara. Javlja se na peščanim i kamenitim podlogama duž obale, pa prema zemljištu nema posebnih zahteva i može da raste na veoma siromašnim, čak i na čistom pesku. Sve to zahvaljujući upravo dugim, mesnatim rizomima u kojima se skladište hranljive materije. Jedna je od najotpornijih vrsta juka na mraz. Podnosi kratkotrajne niske temperature i do −25 °C. Vrsta je otporna na sušu.[3] Veoma je otporna i prema bolestima i napasnicima i zahteva veoma malo nege. Može biti nešto osetljivija na bolesti kada raste na slabo dreniranim zemljištima.[1]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Yucca filamentosa je u Evropi sterilna i ne može formirati seme, ali se ono može dobiti veštačkim oprašivanjem. Razlog tome leži u veoma specifičnom načinu oprašivanja cvetova ove (ali i većine ostalih vrsta) juke. Formiranje semena zavisi od prisustva specifične vrste leptira − jukinog moljca (Tegeticula yucasella i slične vrste) sa kojim biljka živi u simbiozi. Noću cvetovi juke ispuštaju jak miris, koji privlači ženku moljca. Ona ulazi u cvetnu čašicu i od polena obrazuje kuglice, koje mogu biti i do 3 puta veće od njene glave i odnosi ih do sledećeg cveta. Unutar nezrelog plodnika ona polaže jaja, a zatim na žig tučka odlaže polen, kako bi bila sigurna da će se formirati seme kojim će se njeno novoizleglo potomstvo hraniti. Larve odrastaju pre nego što uspeju da pojedu svo seme, tako da se drži oko 60−80%, što je sasvim dovoljno za reprodukciju biljne vrste.[1] Vegetativno se Yucca filamentosa razmnožava deobom bokora i reznicama od stabla i korena. Kod razmnožavanja reznicama rezove je dobro posuti drvenim ugljem, kako ne bi došlo do truljenja.[3]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Yucca filamentosa daje cenjeno vlakno, pa se gaji ne samo kao dekorativna vrsta, već i za upotrebu u tekstilnoj industriji.[3] Još su severnoamerički Indijanci od listova izdeljenih na duge, tanke trake, pravili izuzetno čvrst kanap. U tkivu listova nalaze se duga, snažna vlakna, neka vrsta sisaljki, čijim su upredanjem dobijali veoma čvrste niti od kojih su se izrađivala užd, ribarske mreže, korpe, kao i odeća.[1]

Indijanci su takođe upotrebljavali ovu juku i u druge različite svrhe. Korenje, bogato saponinima, koristili su za spravljanje sapuna i šampona za pranje kose. Od korenja juke takođe su spravljali meleme za uganuća i reumu, kao i za bolesti i oštećenja kože i polne bolesti. Biljni sokovi koristili su se kao sedativ i lek protiv dijabetesa. Cvetovi su se koristili u ishrani, sirovi i kuvani.[1]

Značaj u ozelenjavanju[uredi | uredi izvor]

Yucca filamentosa je veoma dekorativna vrsta, naročito za vreme cvetanja. Može se koristiti i za vezivanje peščanih terena, jer joj koren prodire duboko u zemlju, gde formira veoma razgranat korenov sistem, prečnika do 1,5 m, sa brojnim bočnim izdancima.[1]

Efektna je pojedinačno i grupama na travnjacima. Pogodna je za osunčane, otvorene prostore sa visokim temperaturama, kakvi su, na primer, parking prostori. Njeno kruto, uspravno lišće može formirati zanimljive bordure (niske žive ograde), a takođe je interesantna u mini vrtovima, alpinumima i na potpornim zidovima. Uspešno raste i u žardinjerama. Zbog veoma oštrih vrhova listova nije pogodna za dečja igrališta i slične prostore namenjene igri dece. Cvetovi se često koriste za izradu buketa.[1]

Yucca filamentosa - varijetet sa višebojnim listovima

Kultivari[uredi | uredi izvor]

Yucca filamentosa ima veliki broj gajenih oblika (formi i varijeteta)[4] koje se međusobno razlikuju prema veličini same biljke, dužini listiva, njihovom obliku i boji, veličini cvetova i drugim, osobinama. Sve one se rado uzgajaju u vrtovima, ali i kao sobne biljke u posudama.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž „ADAM’S NEEDLE” (PDF). Plant Guide. USDA / NRCS. Pristupljeno 3. 12. 2016. 
  2. ^ „Taxon: Yucca filamentosa L.”. U.S. National Plant Germplasm System. Pristupljeno 3. 12. 2016. 
  3. ^ a b v g Vukićević 1996, str. 742−744
  4. ^ „Yucca L., Sp. Pl.: 319 (1753).”. World Checklist of Selected Plant Families. Kew - Royal Botanic Gardens. Pristupljeno 2. 12. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]