Пређи на садржај

Корисник:NRTFilip/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

Fogou[уреди | уреди извор]

Fogou
Geografija
LokacijaCornwoll
DržaveUjedino Kraljevstvo
Pogled unutar fogoua u Carn Eunyju iz 1868. godine.

Fogou ili fougou[1] je podzemna struktura, zidana od suvog kamena, pronađena u naseljima koja datiraju iz Gvozdenog doba ili iz doba rimske Britanije u Kornvolu. Prvobitna svrha fogoua danas je nepoznata. Kolokvijalno nazvani vugs, vows, foggos, džinovski skrovišta ili fuggy rupe u različitim dijalektima,[2] fogou imaju sličnosti sa souterrainima ili zemljanim kućama severne Evrope, posebno Škotske, uključujući Orkni. Pronađeno je manje od 15 zvanično potvrđenih fogoua.

Ne treba ga mešati sa Fougou, gradom u Gvineji, ili fuguom, ribom od koje se pravi tradicionalnim japanskim specijalitetom.

Konstrukcija[уреди | уреди извор]

Fogou se sastoji od zakopanog, obično svodastog kamenog zida, koji se sužava na vrhu i prekriven je kamenim pločama. Pretežno su se gradili iskopavanjem nagnutog rova širine oko 1,5 m i dubine oko 1,8 m, obloženog suvozidom kako je opisano, koji je bio nagnut prema unutra i pokriven ravnim pločama; iskopana zemlja je nagomilana na vrhu kao kod Pendeen Vau-a ili je korišćena kao bedem ograđenog prostora kao kod Halliggye Fogou-a, Trelowarren-a.

Funkcija[уреди | уреди извор]

Pretpostavlja se da su građeni kao skloništa, za religiozne svrhe ili za čuvanje hrane.[3]

Centralne lokacije fogoua unutar naselja i trud koji je evidentno uložen u njihovu izgradnju pokazuju na to koliki je njihov značaj za zajednicu, ali njihova originalna namena ne postoji više. Većinom su orijentisani ka jugozapadu i severoistoki, a otvor je okrenut prema dominantnom vetru. Iskopani primerci u Halliggye, Carn Euny i Boden ukazuju na to da su fogou možda s namerom ponovo zatrpavani posle upotrebe ili nakon napuštanja okolnog naselja.

Upotreba u religijske i ritualne svrhe je malo verovatna, zato što je običaj keltskih druida da obrede izvršavaju ispod otvorenog neba, na otvorenim prostorima.[3]

Hipoteza o skloništu[уреди | уреди извор]

Nensi Edvards je napisala: "Dokazi to podržavaju: Prolazi, skrivene komore i tajni izlazi, kao i činjenica da je većina souterrain-a bila nevidljiva iznad zemlje, sve da bi pomogli u pružanju zaštite u slučaju iznenadnog napada. Međutim, mogli bi se pretvoriti u smrtonosne zamke ako bi napad potrajao duže."[4]

Trenutno, dokumentarni i arheološki dokazi pokazuju da je njihova upotreba bila za korišćenje kao skloništa, moguća za preživljavanje u slučaju napada, kao što je prvi govorio Kenet Mekgregor (2004).[5]

Hipoteza o skladištenju hrane[уреди | уреди извор]

Iako u njihovom današnjem vlažnom stanju upotreba za skladištenje hrane deluje nepraktično,[4] Diodorus Siculus je naveo da su ljudi tokom Gvozdenog doba u Britaniji čuvali žito u "podzemnim skladištima", dodajući savremene dokaze[нејасно ] da je njihova glavna upotreba bila čuvanje hrane. Oni koji bi bili otvoreni s obe strane, su mogli pružiti idealne uslove za čuvanje određene hrane, pogotovo za sušenje mesa[нејасно ] ili čuvanje mlečnih proizvoda kao što su mleko, maslac i sir, gde bi prirodne buđi pomagale u očuvanju i održavanju namirnica koje se lako kvare.[6]

Pepeo pronađen u Trewardreva i u kružnoj bočnoj komori u Carn Euny ukazuje na to da je verovatno korišćen za čuvanje galebovih jaja, slično kao i na ostrvu Sveta Kilda u Škotskoj. Prisustvo sloja crne masne buđi sa ugljem, kao i kostima životinja i ptica u Treveneagueu takođe prilično ukazuje na skladištenje hrane.[тражи се извор]

Etimologija[уреди | уреди извор]

Reč može biti povezana sa korniškim rečima "fow" (množina "fowys") i/ili "gogow" (množina "gogowyow"), i obe znače "pećina".[7] U prošlosti su lokalni stanovnici Kornvola ove pećine nazivali "fuggy-holes", ali je ovaj termin danas retko u upotrebi.[8]

Istorija i arheologija[уреди | уреди извор]

Izrezbarena kamena kugla (petrosfera) pronađena na farmi Jock's Thorn u Kilmaursu, Istočni Ayrshire, Škotska.

Funkcija souterrain-a u Galiji i ranosrednjovekovnoj Irskoj bila je za sakrivanje u skrovištima kako ljudi ne bi bili uočeni i napadnuti od strane pljačkaša i razbojnika. Fogou je možda imao sličnu svrhu kao podzemni kivas kod Pueblo naroda.[9]

Druge podzemne strukture, kao "zemljane kuće" ili souterrain-i, imaju neke sličnosti sa fogouima. Primer iskopanog souterrain-a je lokacija u Rosalu, Strathnaver, Sutherland. Ovde nisu pronađeni nalazi unutar strukture, a krov je možda bio delimično prekriven kamenjem, sa drvenim krovom na strukturnom delu. Sugeriše se da su souterrain-i bili korišćeni kao pojate.[10] Fogoui su često povezani sa naseljima, kao recimo sela iz Gvozdenog doba.[тражи се извор]

Petrosfere ili "kamene kugle" su pronađene u souterrain-ima i, kao mogući simboli moći u praistorijskom društvu, i to otkriva upotrebu koja nije osnovno čuvanje hrane i resursa.[тражи се извор]

Dva fogoua su iskopana od strane Time Team-a, Boleigh Fogou u seriji 3 (1995) i Boden Vean u seriji 21 (2021).[11]

Lokacije[уреди | уреди извор]

Unutrašnjost glavne komore Halliggye Fogoua, Trelowarren.

Unutrašnjost glavne komore Halliggye Fogoua, na imanju Trelowarren je opšteprihvaćen kao najveći[12] i najbolje očuvan fogou.

Drugi netaknuti fogoui opstaju u Carn Euny,[13] [14]Boleigh Fogou blizu Lamorne,[14] Pendeen Vau[14] i Trewardreva blizu Constantine, od kojih je poslednji lokalno poznat[15] kao Pixie's Hall ili Piskey Hall.[12]

Delimično uništeni fogoui nalaze se u Chysausteru,[14] koji je pod zaštitom English Heritage-a i koji je blokiran zbog sigurnosti u Boden Veanu blizu Manaccana i u Lower Boscaswellu[14] blizu Pendeena.

Dokazi o mogućim bivšim fogouima nalaze se u Portmeoru,[14] Higher Bodinaru, Castallacku i u Treveneagueu.[16] Pronađen je još jedan prilikom spasilačkih iskopavanja u Penhale Round[17] na A30, najistočniji primer, ali je potom uništen.[18]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Definition of FOGOU”. www.merriam-webster.com (на језику: енглески). Приступљено 2024-06-02. 
  2. ^ „Fogous | Order of Bards, Ovates & Druids” (на језику: енглески). 2020-02-11. Приступљено 2024-06-02. 
  3. ^ а б Fox, Aileen (1973). South-west England, 3500BC-AD600 (Rev. ed. изд.). Newton Abbot, Eng: David & Charles. ISBN 978-0-7153-6209-9. 
  4. ^ а б Edwards, Nancy (1996). The Archaeology of Early Medieval Ireland. Routledge. стр. 30. ISBN 978-0415220002. 
  5. ^ MacGregor, Kenneth L. (2004). A Re-examination of the Cornish Fogoу. University of Edinburgh. 
  6. ^ Wood, Jacqui (2001). Prehistoric Cooking. 
  7. ^ „CornishDictionary.org.uk - "cave". Архивирано из оригинала 12. 8. 2018. г. Приступљено 12. 8. 2018. 
  8. ^ Meyn Mamvro – Ancient stones and sacred sites in Cornwall. ISSN 0966-5897. pp. 20–21.
  9. ^ Sharp, Mick (1997). Holy places of Celtic Britain: a photographic portrait of sacred Albion (Special edition изд.). Oxford: Past Times. ISBN 978-1-85079-315-1. 
  10. ^ Corcoran, John X W P (1969-11-30). „The souterrain at Rosal, Strath Naver, Sutherland”. Proceedings of the Society of Antiquaries of Scotland. 100: 114—118. ISSN 2056-743X. doi:10.9750/psas.100.114.118. 
  11. ^ TIME TEAM SIGNED BOOK AUCTION | Meet the inspiring group behind Cornish dig (на језику: енглески), Приступљено 2022-03-19 
  12. ^ а б Cornovia, Ancient Sites of Cornwall and Scilly, Craig Weatherhill. Cornwall Books. ISBN.
  13. ^ Bord, Janet and Colin. (1973) Mysterious Britain. Pub. Garnstone. ISBN 0-85511-180-1. p. 105.
  14. ^ а б в г д ђ Belerion, Ancient Sites of Land's End. Craig Weatherhill. Alison Hodge ISBN 0-906720-01-X
  15. ^ Hippisley Coxe, Antony D. (1973). Haunted Britain. Pub. Hutchinson. ISBN 0-09-116540-7. p. 21.
  16. ^ „Pastscape - Detailed Result: MONUMENT NO. 425010”. www.pastscape.org.uk. 
  17. ^ PastScape: Penhale Round, Cornwall
  18. ^ Earth Homes Now: Fogous

Bibliografija[уреди | уреди извор]

  • May, Jo (1996). Fogou – A Journey into the Underworld. Gothic Image Publications. ISBN 0-906362-34-2. 
  • Rowe, Toni-maree (2005). Cornwall in prehistory. Tempus Publishing Limited. стр. 127—132. ISBN 0-7524-3440-3. 
  • Cooke, Ian (1987). Journey to the Stones – Mermaid to the Merrymaid. стр. 160. ISBN 0-9512371-1-X. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]