Istorija Libije

С Википедије, слободне енциклопедије

Libijska istorija obuhvata bogatu mešavinu etničkih grupa dodanih autohtonim berberskim plemenima. Berberi su prisutni u čitavoj istoriji zemlje. Veći deo svoje istorije, Libija je bila podvrgnuta različitim stepenima spoljne kontrole, iz Evrope, Azije i Afrike. Savremena istorija nezavisne Libije počela je 1951. godine.

Istorija Libija se sastoji od šest različitih razdoblja: drevna Libija, rimsko doba, islamsko doba, otomanska vladavina, italijanska vladavina i moderno doba.

Praistorijska i Berberska Libija[уреди | уреди извор]

Praistorijske libijske kamene slike u Tadrart Akakusu prikazuju da je Sahara nekada obilovala vegetacijom i divljim životinjama.

Pre nekoliko desetina hiljada godina, pustinja Sahara, koja sada pokriva oko 90% Libije, je bujala zelenilom. U njoj je bilo jezera, šuma, raznolike divljači, i imala je umerenu mediteransku klimu. Arheološki dokazi govore da su obalsku ravnicu naseljavali neolitski narodi već od 8000. godine p. n. e.. Ove narode je možda privukla klima, koja je omogućila da njihova kultura raste. Oni su živeli od pripitomljavanja stoke i uzgoja useva.[1]

Slike na stenama Vadi Matendousa i planinskog regiona Tadrart Akakus najbolji su izvori podataka o praistorijskoj Libiji i pastoralističkoj kulturi koja se tu nastanila. Slike otkrivaju da je Libijska Sahara sadržavala reke, travnate visoravni i obilje divljih životinja kao što su žirafe, slonovi i krokodili.[2]

Početkom Piorske oscilacije intenzivna aridifikacija je dovela do toga da se „zelena Sahara” brzo transformisala u Saharsku pustinju. Osipanje u Africi od atlantske obale do oaze Siva u Egiptu je usledilo, usled klimatskih promena koje su prouzrokovale sve veću dezertifikaciju.

Pretpostavlja se da su se afro-azijski preci Berberskog naroda proširili na to područje u kasnom bronzanom dobu. Najranije poznato ime takvog plemena je Garamantes sa sedištem u Germi. Garamantesi su bili saharski narodi berberskog porekla koji su koristili složeni podzemni sistem za navodnjavanje. Oni su verovatno bili prisutni kao plemenski narodi u Fezanu do oko 1000 godine pne, i bili su lokalna sila u Sahari između 500. p. n. e. i 500 godine. U vreme kontakta sa Fenićanima, prvom semitskom civilizacijom koja je pristigla u Libiju sa istoka, Lebu, Garamantes, Berberi i druga plemena koja su živela u Sahari, već su bila dobro uspostavljena.

Feničanska i grčka Libija[уреди | уреди извор]

Hram Zevsa u starogrčkom gradu Kireni. Libija ima nekoliko mesta svetske baštine iz ere antičke Grčke.

Feničani su bili prvi koji su osnovali trgovačke postaje u Libiji, kada su trgovci iz Tira (u današnjem Libanu) razvili trgovinske odnose sa Berberskim plemenima i sklapali ugovore sa njima kako bi osigurali njihovu saradnju u eksploataciji sirovina.[3][4] Do 5. veka p. n. e., najveća feničanska kolonija, Kartagina, proširila je svoju hegemoniju širom većeg dela Severne Afrike, gde je nastala karakteristična civilizacija, poznata kao punska. Punska naselja na libijskoj obali uključuju Oea (kasnije Tripoli), Libdah (kasnije Leptis Magna) i Sabrata. Ti su se gradovi nalazili na području koje se kasnije zvalo Tripolis, ili „Tri grada”, od čega i moderna prestonica Libije Tripoli nosi svoje ime.

Godine 630. p. n. e., stari Grci su kolonizovali istočnu Libiju i osnovali grad Kirena.[5] U roku od 200 godina osnovana su još četiri važna grčka grada na području koje je postalo poznato kao Kirenajka: Barka (kasnije Marj); Euhesperid (kasnije Berenis, današnji Bengazi); Taučeira (kasnije Arsinoe, današnja Tokra); Balagrae (kasnije Baida i Beda Litorija pod italijanskom okupacijom, današnja El Baida); i Apolonija (kasnije Susa), luka Kirene.[6] Zajedno sa Kirenom, bili su poznati pod nazivom Pentapolis (Pet gradova). Kirena je postala jedno od najvećih intelektualnih i umetničkih središta grčkog sveta, bila je poznata i po svojoj medicinskoj školi, učenim akademijama i arhitekturi. Grci Pentapolisa odolevali su napadima drevnih Egipćana sa Istoka, kao i Kartaginjana sa Zapada.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Federal Research Division of the Library of Congress, (1987), "Early History of Libya" Архивирано 22 септембар 2012 на сајту Archive.today, U.S. Library of Congress. Retrieved 11 July 2006.
  2. ^ Oliver, Roland (1999), The African Experience: From Olduvai Gorge to the 21st Century (Series: History of Civilization), London: Phoenix Press, revised edition, pg 39.
  3. ^ Herodotus, (c.430 BCE), "'The Histories', Book IV.42–43" Архивирано 9 април 2013 на сајту Wayback Machine Fordham University, New York. Retrieved 18 July 2006.
  4. ^ Federal Research Division of the Library of Congress, (1987), "Tripolitania and the Phoenicians" Архивирано 22 септембар 2012 на сајту Archive.today, U.S. Library of Congress. Retrieved 11 July 2006.
  5. ^ Federal Research Division of the Library of Congress, (1987), "Cyrenaica and the Greeks" Архивирано 22 септембар 2012 на сајту Archive.today, U.S. Library of Congress. Retrieved 11 July 2006.
  6. ^ History of Libya Архивирано 28 јануар 2013 на сајту Wayback Machine, The History Files. Retrieved 29 September 2011

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]