Klenov fragment

С Википедије, слободне енциклопедије
Funkcionalni domeni u Klenovom fragmentu (levo) i DNK polimerazi I (PDB).

Klenov fragment je veliki proteinski fragment koji se formira kada se DNK polimeraza I iz E. coli enzimatski preseče posredstvom proteaze subtilisina. Prvobitno je opisan 1970.[1] On zadržava 5'-3' polimeraznu aktivnosti i 3’ → 5’ egzonukleaznu aktivnost za odvajanje prekodirajućih nukleotida i korekturu, ali gubi svoju 5' → 3' eksonukleaznu aktivnost.

Drugi manji fragment formiran kad se DNK polimeraza I iz E. coli preseče subtilisinom zadržava 5'-3' eksonukleaznu aktivnost, ali nema druga dva dejstva koje manifestuje Klenov fragment (i.e. 5'-> 3' polimerazna aktivnost i 3'->5' eksonukleazna aktivnost).

Istraživanja[уреди | уреди извор]

5' → 3' egzonukleazno dejstvo DNK polimeraze I iz E. coli nije podesno za mnoge oblike primene, te stoga Klenov fragment, koji ne ispoljava tu aktivnost, može da bude veoma koristan u istraživanjima. Klenov fragment je ekstremno koristan u istraživačkim procesima kao što su:

  • Sinteza dvolančane DNK iz jednolačanog obrasca
  • Popunjavanje pobučenog 3' kraja DNK fragmenata da bi se dobili tupi 5' krajevi
  • Uklanjanje isturenih 3' prepusta
  • Priprema radioaktivnih DNK segmenata

Klenov fragment je isto tako bio originalni enzim koji se koristio za znatnu amplifikaciju segmenata DNK u procesu polimerazne lančane reakcije (PCR),[2] pre nego što je bio zamenjen termostablnim enzimima kao što je Taq polimeraza.[3]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Klenow H and Henningsen I (1970). „Selective Elimination of the Exonuclease Activity of the Deoxyribonucleic Acid Polymerase from Escherichia coli B by Limited Proteolysis”. Proc. Natl. Acad. Sci. USA. 65 (1): 168—175. PMC 286206Слободан приступ. PMID 4905667. doi:10.1073/pnas.65.1.168. 
  2. ^ Saiki RK; et al. (1985). „Enzymatic Amplification of β-globin Genomic Sequences and Restriction Site Analysis for Diagnosis of Sickle Cell Anemia”. Science. 230: 1350—54. PMID 2999980. doi:10.1126/science.2999980. 
  3. ^ Saiki; et al. (1988). „Primer-directed enzymatic amplification of DNA with a thermostable DNA polymerase”. Science. 239: 487—91. PMID 2448875. doi:10.1126/science.2448875. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]