Šehzade

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šehzade (tur. şehzade) turski je naziv za prinčeve, sinove sultana.

Svaki sultan je morao da ima jednog ili više prinčeva koji bi mogli naslediti tron nakon njegove smrti. Ako bi sultan imao više od jednog princa (što je uglavnom i bio slučaj), nakon što jedan od njih stupi na tron, morao je ubiti ostale prinčeve (svoju braću i polubraću), a sultanije (njihove sestre) bi ostale u životu. To se dešavalo kako ne bi došlo do pokušaja da se trenutni sultan svrgne s trona i dođe neko od njegove braće.

Prvi sultan koji nije ubio svog brata je bio Sultan Ahmed I. On je poštedeo svog brata, princa Mustafu, i proglasio ga za naslednika, zbog toga što je njegov sin Osman bio suviše mlad.

Vidi još[uredi | uredi izvor]