Đorđe Milačić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đorđe Milačić
Lični podaci
Datum rođenja(1888-04-19)19. april 1888.
Datum smrti1962.

OdlikovanjaOrden Karađorđeve zvezde

Đorđe (Zaharija) Milačić (Bela Voda, 19. april 1888Beograd, 6. decembar 1962) bio je srpski pukovnik. Dvostruki je nosilac Karađorđeve zvezde sa mačevima.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 19. aprila 1888. godine u Beloj Vodi. Bio je jedan od najhrabrijih i najpožrtvovanijih oficira Gvozdenog puka u kojem se borio u svim ratovima od 1912. do 1918. godine. dvosturki je vitez oficirskog ordena Karađorđeve zvezde sa mačevima. Kao pitomac Vojne akademije, sa činom podnarednika krenuo je u Prvi balkanski rat. Prroslavio se kao izviđač i diverzant. Po završetku rata unapređen je u čin potporučnika i odlikovan je medaljom za hrabrost. U Drugom balkasnom ratu je kao potporučnik komandovao vodom a posle masovne pogibije oficira i četom na Bregalnici i Grlenskim visovima, gde je činio čuda od junaštva i ponovo bio odlikovan medaljom za hrabrost. Za podvige u Cerskoj i Kolubarsokj bici odlikovan je oficirskim ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima 4.stepena i ordenom Belog orla 5.stepena. Prešao je preko Albanije i na Solunskom frontu je kao poručnik komandovao čuvenom 2.četom 2.bataljona, najelitnijom jedinicom Gvozdenog puka. Sa tom četom proslavio se osvajanjem čuvene kote 1212 zbog čega je po drugi put odlikovan oficirskim ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima. U njegovom službenom listu je zapisano da je sa svojom četom 25. septembra 1916. godine zarobio jednog oficira i 45 neprijateljskih vojnika. U roku od mesec dana 4 puta je ranjavan i ostao je u stroju sa svojim vojnicima. Ranjavan je 16. i 30. oktobra i 2. i 15. novembra 1915. godine.

Pohvaljujući poručnika Milačića u armijskoj naredbi br. 10514 od 31. maja 1917. godine, komandant 1. armije vojvoda Živojin Mišić je nabrajajući njegove podvige zaključio sledeće:

Poručnik Milačić pokazao je u svim borbama da je neustrašiv junak, pun energije, junaštva za divljenje, požrtvovanja, hladnokrvnosti i inicijative. Osim toga je dovitljiv i iskusan ratnik. On može služiti kao primer najveće hrabrost i požrtvovanja. Poručnika Milačića za izvršena dela pohvaljujem.

Posle završetka rata, Milačić je unapređen u čin kapetana a Drugi svetski rat je dočekao kao pukovnik i komandant puka. U aprilskom ratu 1941. godine bio je zarobljen i u zarobljeništvu je ostao do 1945. godine, kada se vraća u Srbiju. Živeo je u Beogradu, gde je i umro 6. decembra 1962. godine u 74. godini života.

Nosilac je dva oficirska ordena Karađorđeve zvezde sa mačevima, tri ordena Belog orla sa mačevima, Zlatnom i Srebrnom medaljom za hrabrost, francuskim Ratnim krstom sa palmom i brojnim drugim domaćim i stranim odlikovanjima. Bio je bez svake sumnje jedan od najistaknutijih ratnika koje je Toplica ikada imala.

Sa suprugom Zorislavom imao je sina Tomislava i kćer Mimu.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marjanović, P.; Kostić, R. (2016). Nosioci Karađorđeve zvezde sa mačevima iz Toplice. Prokuplje: Narodni muzej Toplice. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]