Đorđe F. Nedeljković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đorđe Nedeljković
Fotografija Đorđa i Filipa Nedeljkovića
Puno imeĐorđe F. Nedeljković
Datum rođenja1824
Mesto rođenjaNovi SadAustrijsko carstvo
Datum smrti6. decembar 1899
Mesto smrtiNovi SadAustrougarska
Zanimanjetrgovac

Đorđe F. Nedeljković (Novi Sad, 1824 — Novi Sad, 6. decembar 1899) bio je srpski dobrotvor i trgovac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Otac mu je poreklom iz stare šidske porodice dok mu je majka iz istaknute kameničke porodice Mačvanski. Njegov ujak bio je gradonačelnik Novog Sada i sudija Pavle Mačanski.[1]

Gimnaziju je završio u Novom Sadu i Kačkemetu a studije filozofije u Pešti.[1]

Posle završetka studija bavio se trgovinom i vodio je veliku trgovinu u Beču.[1]

Nedeljković je dao niz velikih donacija za potrebe Srba Novog Sada. Za izgradnju gimnazije u Novom Sadu[2] priložio je 500 forinti, Zadruzi žena Srpkinja je davao novac za pomoć sirotinje, direktno je pomagao stare i bolesne Novosađana.[1]

Politički je bio aktivan kao član Narodne liberalne stranke. Takođe je bio član Matice srpske, član Srpske čitaonice i počasni član vatrogasnog društva.[1]

U Spomenici Matice srpske iz 1927. godine o Đorđu je zapisano sledeće: „Da je imao ljubavi prema svom narodu i da je poznavao narodne potrebe, svedoči već to, što je svoju zadužbinu namenio takvoj svrsi, koju mogu da uoče samo ljudi jače obrazovanost, naime, na pomaganje književnih i prosvetnih vođa u malenu delu srpskog naroda, koji u ono vreme nije imao pomoći ni sa koje druge strane, do li do sama sebe“.[1]

Sahranjen je na Uspenskom groblju.[1]

Testament[uredi | uredi izvor]

Novak Radonić - Đorđe Nedeljković, Galerija Matice srpske

Svojim testamentom za narodne potrebe poklonio je 126.000 kruna: „… sećajući se srpskoga naroda, iz koga sam ponikao i srpske istočno-pravoslavne vere, u kojoj sam vaspitan, naređujem i zaveštavam sledeće legate“:[1]

  • 20.000 kruna za fond velike srpske gimnazije u Novom Sadu tj. na umnožavanje tog fonda
  • 10.000 kruna društvu Sv. Save u Beogradu
  • 2.000 kruna institutu za umobolne koji se u tom momentu osnivao na Cetinju
  • 20.000 kruna Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini u Novom Sadu, da njima posebno rukuje kao sa „Fondom Đorđa F. Nedeljkovića za miraz siromašnim devojkama“, koje se udaju za dobre i solidne zanatlije Srbe: „…Umoljavam srpsku pravoslavnu crkvenu opštinu, da sa ovom fundacijom rodoljubno, pravedno i bez obzira na političke stranke upravlja, a da uzima u obzir osobito takove zanate, kojima mi Srbi poglavito oskudevamo“.
  • 20.000 kruna Matici srpskoj za „Fondaciju Đorđa F. Nedeljkovića za siromašne srpske spisatelje iz Austrougarske“. Pomoć će se izdavati srpskim dobrim siromašnim obolelim ili ostarelim spisateljima iz Austrougarske.
  • 10.000 kruna društvu Srpskog Narodnog pozorišta u Novom Sadu za pripomoć glumcima i glumicama. Ako pozorište nestane onda novac ide za razvijanje dramske književnosti.
  • 10.000 kruna Srpskoj ženskoj zadruzi u Novom Sadu za drva sirotinji i za odelo deci.
  • 2.000 kruna trgovačkoj bolnici u Novom Sadu dokle joj god uprava bude u srpskim rukama.
  • 2.000 kruna političkoj opštini u Novom Sadu da se podeli sirotinji bez razlike u veri i nacionalnosti.
  • Još oko 30.000 kruna podelio je fizičkim licima.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Njegova supruga bila je Anastasija Stanković, bratanica znamenitog kompozitora Kornelija Stankovića.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z „Preci Đorđa F. Nedeljkovića, velikog srpskog dobrotvora - Poreklo”. www.poreklo.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-09-13. 
  2. ^ „Zadužbinari – Gimnazija Jovan Jovanović Zmaj” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-09-13.