Jama (poema)
Jama je poema hrvatskog i jugoslovenskog pesnika Ivana Gorana Kovačića, ispevana kao protest protiv ustaških pokolja nad Srbima u Drugom svetskom ratu.[1] Poemu Jama Kovačić je napisao u partizanima. Pesmu je prvi put čitao ranjenicima Prve proleterske divizije glumac Vjekoslav Afrić.[2]
Autora su tokom pete neprijateljske ofanzive na Sutjesci zaklali četnici.[3]
Analiza dela
[uredi | uredi izvor]U Kovačićevoj pesmi je oblikovana tema zločina na potpuno verodostojan način. Pisana je u prvom licu pa kao monološka ispovest čoveka iz života u smrt i ponovo ga vraća u život u vidu duhovne lepote pesme. Oblikovana je tradicionalnim oblikom. Sastoji se od 10 pevanja, a stihovi su većinom jedanaesterci, raspoređeni u pravilno rimovane šestine. Sam kraj pesme govori o povratku iz mrtvih:
<poem>Tu ste me našli ležati na strani, Braćo rođena, neznani junaci; Pjevali ste, i ko kad se dani, Široka svetlost, kao božji znaci, Okupala me. Rekoh: zar su snovi?
Ko je to Pjevo? Tko mi rane povi? Oćutjeh na čelu meku ruku žene; Sladak glas začuh: „Partizani, druže! Počivaj! Muke su ti osvećene!“ Ruke se moje prema glasu pruže, Bez riječi, i dosegnuh nježno lice, Kosu i pušku, bombu vidarice.
Zajecao sam i još i sad plačem Jedino grlom, jer očiju nemam, Jedino srcem, jer su suze mačem Krvničkim tekle zadnji put. Nemam Zjenice da vas vidim i nemam moći, A htio bih, tugo! – s vama u boj poći.
Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem Na vašem svetlu. Pjevajte. Jer ćutim, Da sad tek živim, makar možda mrijem. Svetu Slobodu i Osvetu slutim… Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka, Ko narod silna, ko sunce visoka’</poem>
Kritika
[uredi | uredi izvor]| „ | Goran Kovačić, nije proživeo nedaće pete ofanzive. Mladi hrvatski pjesnik, koji je u pjesmi "Jama" tako snažno oformio najžešći u ovom ratu ispjevani protest protiv ustaških pokolja nad Srbima, bio je ubijen od "srpskih osvetnika", četničkih izroda, tih švapskih i ustaških saveznika. Prerezali su grlo, koje je tako iskreno i snažno grmjelo iz bratske hrvatske duše protiv ustaških zločina nad srpskim nejačima. Nikada poštenije i čovječnije djelo pjesnika nije bilo grđe kažnjeno i nikad čelo ubice nije bilo ukaljano sramnijim zločinom. Čitajući Goranovu „Jamu“, pokoljenjima i pokoljenjima srpske omladine stezat će se srce nad zločinima, koji su izazvali takav krik pjesnika, ali isto tako i nad zločinom, koji je tome divnom galebu prerezao grlo.[4] | ” |
| — Moša Pijade | ||
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Milačić, Božo (1961). Riječ i Svjetlost. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. str. 8.
- ^ „IVAN GORAN KOVACIC”. www.znanje.org. Pristupljeno 2022-09-20.
- ^ „znaci.org” (PDF). www.znaci.org. Pristupljeno 2022-09-20.
- ^ Sa Sutjeske
