Jamičarke

Jamičarke
	Crotalus horridus
Naučna klasifikacija
Domen:	Eukaryota
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Reptilia
Red:	Squamata
Podred:	Serpentes
Porodica:	Viperidae
Potporodica:	Crotalinae; Oppel, 1811
Sinonimi
	Crotalini Oppel, 1811; Crotales Cuvier, 1817; Crotalidae Gay, 1825; Crotaloidae Fitzinger, 1826; Cophiadae Boie, 1827; Crotaloidei Eichwald, 1831; Crotalina Bonaparte, 1831; Bothrophes Fitzinger, 1843; Crotalinae Cope, 1860; Teleuraspides Cope, 1871; Crotalida Strauch, 1873; Bothrophera Garman, 1884; Cophiinae Cope, 1895; Lachesinae Cope, 1900; Lachesinii Smith, Smith & Sawin, 1977; Agkistrodontinii Hoge & Romano-Hoge, 1981; Agkistrodontini Hoge & Romano-Hoge, 1983;

Jamičarke (lat. Crotalinae) predstavljaju potporodicu zmija iz porodice otrovnica (lat. Viperidae). Među 60 vrsta jamičarki nalaze se neke od najotrovnijih zmija na svetu. Od pravih ljutica se jamičarke razlikuju po tome što imaju dva senzorna udubljenja, po jedno sa svake strane glave između očiju i nosnica. Tanka opna uz osnovu svake jame je snabdevena termoreceptorima, koji omogućuju zmiji da otkrije prisustvo toplokrvnog plena.^[2]^[3]^[4] Jamičarke su noćne životinje. Većina se hrani sitnim sisarima, a neke vrste i pticama, vodozemcima, gušterima, pa čak i insektima. Najveći broj vrsta rađa žive mlade. Jamičarke žive u Aziji i obe Amerike. Među azijskim vrstama nalazi se i himalajska jamičarka, stanovnik visokoplainskih područja. Predstavnici američkih jamičarki su kopljoglavka i gospodar žbunja.

Otrov[uredi | uredi izvor]

Sve jamičarke su jednako otrovne. Otrov je mnogo smrtonosan u jamičarkinom zubu, koji je mnogo opasan po čoveka.

Ujed[uredi | uredi izvor]

Ujed jamičarke je smrtonosan. Njen otrov se koristi u farmakologiji. Unca njihovog otrova je mnogo jaka i smrtonosna po čoveka.

Reference[uredi | uredi izvor]

^ McDiarmid RW, Campbell JA, Touré T (1999). Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, Volume 1. Washington, District of Columbia: Herpetologists' League. 511 pp. ISBN 978-1-893777-00-2. (series). ISBN 978-1-893777-01-9. (volume).
^ Campbell JA, Lamar WW (2004). The Venomous Reptiles of the Western Hemisphere. Ithaca and London: Comstock Publishing Associates. 870 pp., 1,500 plates. ISBN 978-0-8014-4141-7.
^ Bullock TH, Diecke FPJ (1956). "Properties of an infrared receptor". Journal of Physiology 134: 47-87.
^ Stidworthy J (1974). Snakes of the World. New York: Grosset & Dunlap Inc. 160 pp. ISBN 978-0-448-11856-7.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Gumprecht, Andreas; Tillack, Frank (2004). "A proposal for a replacement name of the snake genus Ermia Zhang, 1993". Russian Journal of Herpetology 11: 73-76.
Wright, Albert Hazen; Wright, Anna Allen (1957). Handbook of Snakes of the United States and Canada. Ithaca and London: Comstock Publishing Associates, a Division of Cornell University Press. 1,105 pp. (in two volumes). (Seventh Printing 1985). ("Crotalidae", p. 901).
Goris RC (2011). "Infrared organs of snakes: an integral part of vision". Journal of Herpetology 45: 2-14.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Pit organs at Life is Short, but Snakes are Long

[McD99-1] McDiarmid RW, Campbell JA, Touré T (1999). Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, Volume 1. Washington, District of Columbia: Herpetologists' League. 511 pp. ISBN 978-1-893777-00-2. (series). ISBN 978-1-893777-01-9. (volume).

[C&L04-2] Campbell JA, Lamar WW (2004). The Venomous Reptiles of the Western Hemisphere. Ithaca and London: Comstock Publishing Associates. 870 pp., 1,500 plates. ISBN 978-0-8014-4141-7.

[B&H05-3] Bullock TH, Diecke FPJ (1956). "Properties of an infrared receptor". Journal of Physiology 134: 47-87.

[Sti74-4] Stidworthy J (1974). Snakes of the World. New York: Grosset & Dunlap Inc. 160 pp. ISBN 978-0-448-11856-7.

[1]

[2]

[3]

[4]

Normativna kontrola
Državne	Nemačka Izrael Češka
Ostale	Enciklopedija Britanika