Jermensko groblje u Džulfi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fotografija lokaliteta iz 1915. godine.
Groblje početkom 20. veka.
Lokacija grada na mapi autonomne republike Nahčivan

Jermensko groblje u Džulfi je drevno groblje u blizini grada Džulfe u autonomnoj republici Nahčivan u Azerbejdžanu, u kome se nalazilo oko 10.000 kamenih nadgrobnih spomenika. Nadgrobni spomenici su bili hačkari, karakteristični za srednjovekovnu hrišćansku jermensku umetnost, od crvenkastog ili narandžastog kamena, slični stećcima. Krajem 1990-ih, nakon završetka rata za Nagorno-Karabah, groblje je i dalje bilo na svom mestu, ali su tada azerbejdžanske vlasti pokrenule sistematsku kampanju uništavanja spomenika.[1][2][3] Mali broj spomenika je spašen pre njihovog uništenja i danas se nalaze u Jermeniji.

Najstariji hačkari pronađeni na groblju u Džulfi, smeštenom u zapadnom delu grada, datirani su od devetog do desetog veka, ali se njihova gradnja, kao i ostalih složeno ukrašenih grobnih obeležja, nastavila do 1605. godine, kada je šah Abas I Veliki, vladar safavidske Persije odlučio da evakuiše region vodeći politiku spaljene zemlje i naredio da se grad uništi i presele svi njegovi stanovnici kako bi sprečio da njegovo bogatstvo i stanovništvo padnu u osmanske ruke.[4]

Pored hiljada hačkara, Jermeni su podigli i brojne nadgrobne spomenike u obliku ovnova, koji su bili zamršeno ukrašeni hrišćanskim motivima i gravurama. Francuski putnik, Aleksandar de Rod je 1648. godine opisao posetu jermenskom groblju u Julfi, nabrojivši oko 10.000 spomenika. Međutim, mnogi hačkari su uništeni od ovog perioda pa nadalje, do te mere da je samo 5.000 izbrojano da stoji 1903–1904.

Vazken S. Gougasian, pišući u Encyclopædia Iranica, opisao je groblje kao „do kraja 20. veka najvidljiviji materijalni dokaz za slavnu jermensku prošlost Džulfe“.[5]

Reakcije[uredi | uredi izvor]

Jermenske vlasti i međunarodne organizacije uložile su više protesta osuđujući azerbejdžansku vladu i pozivajući je da zaustavi uništavanje spomenika.[6] 2006. godine Azerbejdžan je onemogućio poslanicima Evropskog parlamenta da posete lokaciju sa namerom da se utvrdi stanje u kome se nalazi kulturno nasleđe. Vlasti su prozvale poslanike zbog njihovog „pristrasnog i histeričnog pristupa" slučaju i rekle da će misiji dozvoliti posetu samo ako poseti i lokacije na teritorijama pod jermenskom okupacijom. 2007. godine delegacija Parlamentarne skupštine Saveta Evrope je pokušala ponovo da poseti lokaciju sa namerom da poseti i Baku, Jerevan, Tbilisi i Nagorno-Karabah (de fakto Azerbejdžan, pod kontrolom jermenskih snaga). Ovog puta, vlada Azerbejdžana uložila je prigovor na nameru misije da na teritoriju Nagorno-Karabaha uđe sa teritorije Jermenije i zatražila da u taj region uđu iz Azerbejdžana. Zbog zatvorene linije razdvajanja i potpune zabrane posete regionu iz Azerbejdžana do eventualne reintegracije, u Nagorno-Karabah se ne može ući iz Azerbejdžana. Ovom prilikom, jermenska vlada izdala je saopštenje u kojem osuđuje azerbejdžansku opstrukciju misije izazvanu „isključivo zbog namere da se prikrije rušenje jermenskih spomenika u Nahčivanu“. Vlada Islamske Republike Iran takođe je izrazila zabrinutost zbog uništenja spomenika. Lokalitet se nalazi na granici sa Iranom, a vidljiv je sa druge obale reke sa koje je snimljena akcija uništavanja spomenika od strane azerbejdžanskih vojnika. U aprilu 2011. godine, američki ambasador u Azerbejdžanu Metju Brajza posetio je Nahčivan, ali su ga azerbejdžanske vlasti sprečile da poseti i Džulfu.

Očuvani spomenici[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Accountability for Destruction of Cultural Heritage: The case of Jugha (PDF). 
  2. ^ „Cultural Vandalism or Raping History?”. 
  3. ^ „Tragedy on the Araxes”. 
  4. ^ Edmund Herzig, "The Deportation of the Armenians in 1604-1605 and Europe's Myth of Shah Abbas I," in History and Literature in Iran: Persian and Islamic studies in Honour of P.W. Avery, ed. Charles Melville (London: British Academic Press, 1998), pp. 59-71.
  5. ^ „Julfa i. Safavid period”. 
  6. ^ „"Texts adopted – Thursday, 16 February 2006 – Cultural heritage in Azerbaijan – P6_TA(2006)0069".