Pređi na sadržaj

Josif Kornelijus Orurk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Josif Kornelijus Orurk
Portret koji je naslikao Džordž Do
Lični podaci
Ime po rođenjuJosif Kornilovič Orurk
Datum rođenja(1772-00-00)1772.
Mesto rođenjaDorpat, Ruska Imperija
Datum smrti1849.(1849-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (76/77 god.)
Mesto smrtiVseljub, Novogrudski ujezd, Grodnjenska gubernija, Ruska Imperija
Vojna karijera
Služba1776–1849
Rodkonjica
Čingeneral-potpukovnik
Učešće u ratovimaNapoleonski ratovi

Prvi srpski ustanak

Josif Kornelijus Orurk (engl. Joseph Cornelius O'Rourke; Dorpat, 1772 — Vseljub, 1849) bio je ruski plemić i vojskovođa irskog porekla koji se borio u Napoleonovim ratovima i stekao čin general-potpukovnika. Poznat je po tome što je vodio pohod protiv Turaka u Srbiji, gde je kombinovana ruska i srpska vojska porazila Osmansko carstvo kod Varvarina 1810. godine.

Orurk je za svoje vojne pobede odlikovan ordenima Svetog Đorđa, Aleksandra Nevskog i Svete Ane. Njegov portret je uvršten u Vojnu galeriju Zimskog dvorca, sada u sastavu muzeja Ermitaž. Spomenik u čast Orurka i njegovih ljudi podignut je u Varvarinu 1910. godine na stogodišnjicu pobede nad Turcima.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Porodica Orurk su prvobitno bili članovi jakobitskog irskog plemstva; pobegli su iz Irske nakon poraza od protestantskih Vilijamovaca u bici na Bojnu 1691. godine. Većina porodice preselila se kao izbeglice u Francusku u to vreme. Orurkovi su bili istaknuta galska aristokratska porodica koja je izgubila zemlje u elizabetanskim i kromvelskim osvajanjima, a nekoliko članova porodice emigriralo je u Rusiju. Članovi porodice su bili potomci kraljeva Konota iz devetog veka i vladali su drevnim kraljevstvom Brajfne na severozapadu zemlje sve dok nisu zbačeni sa mesta tokom elizabetanskog osvajanja u šesnaestom veku.

Tokom vladavine Elizabete u Rusiji u osamnaestom veku, jedan ogranak Orurkovih seli se u Livoniju, provinciju Ruskog carstva u to vreme. Orurk je rođen u Dorpatu (današnji Tartu, Estonija) 1772. godine. Do tog vremena, porodica se udala i bila je potpuno apsorbovana u rusko visoko društvo.[1] Prema običaju svoje klase, Orurk je odmah po rođenju upisan u Rusku carsku gardu. Njegov otac je bio grof Kornelijus Orurk, koji je penzionisan 1788. sa činom general-majora.[2]

Spomenik grofu Orurku kod Varvarina, rad Đovanija Bertota

Nakon školovanja u vojnoj školi i vojne obuke, prvo je video akciju kao mladić u Cirihu protiv Francuske revolucionarne armije. Služio je pod generalom Kutuzovim 1805. godine u bici kod Austerlica i odlikovan ordenom Svetog Đorđa.[3]

Nakon što je Napoleon izvršio invaziju na Rusiju i stigao do Moskve, Orurk je učestvovao u odbrani i porazu Francuza kod Lajpciga, a odlikovan je Ordenom Aleksandra Nevskog.[3] Za svoje podvige u kampanji 1813–14, Orurk je odlikovan pruskim gvozdenim krstom, ordenom Crvenog orla i švedskim ordenom mača. Njegov portret visi u muzeju Ermitaž u Sankt Peterburgu. U Srbiji mu je 1910. godine podignut spomenik. Tokom svoje slavne karijere dobio je dva zlatna mača za hrabrost, od kojih je jedan bio optočen dijamantima.[4]

Brak i porodica[uredi | uredi izvor]

O'Rurk je držao ogromno imanje u blizini Minska, na kome je radilo hiljadu kmetova.[5] Oženio se i dobio decu, među njima šest sinova.

Jedan sin, Majkl Orurk, ušao je u marince kao kadet i postigao odlikovanje u mornarici u 15. komplementu, postavši poručnik do 1849. godine.[5]

Kasniji potomak, Poljak Edvard Orurk, pridružio se katoličkim redovima i postao biskup Gdanjska posle Prvog svetskog rata.

Kasniji život[uredi | uredi izvor]

Između 1809. i 1812. Orurk je učestvovao u ratu protiv Turaka. Kada su Turci ugrozili južnu ivicu carstva, Orurk je o svom trošku opremio puk i krenuo u Srbiju da se bori protiv Otomanskog carstva. On i njegovi ljudi borili su se za izbavljenje Prahova, Bele Palanke, Sokobanje i Jasike i odneli odlučujuću pobedu kod Varvarina. Orurk je pomogao da se oblast oslobodi od dominacije Turaka i za svoju službu je odlikovan Ordenom Svete Ane.[6]

O'Rurk je završio svoju vojnu karijeru kao general-potpukovnik i ponovo se borio protiv francuskih snaga u Nemačkoj. Povukao se na svoje imanje u Vseljubu kod Minska, gde je i umro 1849. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Newerkla, Stefan Michael (2020), Das irische Geschlecht O'Reilly und seine Verbindungen zu Österreich und Russland [The Irish O'Reilly family and their connections to Austria and Russia]. In: Diachronie – Ethnos – Tradition: Studien zur slawischen Sprachgeschichte [Diachrony – Ethnos – Tradition: Studies in Slavic Language History]. Eds. Jasmina Grković-Major, Natalia B. Korina, Stefan M. Newerkla, Fedor B. Poljakov, Svetlana M. Tolstaja. Brno, Tribun EU, pp. 259–279 (accessible online), here chapter 3.2 The Competing Clan O'Rourke, pp. 263–265.
  2. ^ Irish Slavonic Studies, Issue 5, Irish Slavists' Association, 1984
  3. ^ a b „"Lt General Count Ioseph (Joseph) Kornilovich O'Rourke, 1770–1849 (1845?)". Pristupljeno 3. 9. 2013. , from the Hermitage, at Ancestry.com,
  4. ^ McGarry, S., Irish Brigades Abroad. (Dublin, 2013) p. 265
  5. ^ a b „Duty General Count Gayden Vice-Director Lutovski, Chief of Department: Decree for "Lieutenant Count Michael O'Rourke; By decree of his sovereign majesty the emperor Nikolai Pavlovich; Autocrat of all Russia, etc etc etc., St Petersburg, 21 February 1850”. Pristupljeno 3. 9. 2013. , at Ancestry,
  6. ^ „Ben Hurst, "A Russian Irish man". Pristupljeno 3. 9. 2013. , America, 29 October 1910,

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]