Pređi na sadržaj

Jugoslovensko-francuski klub u Kraljevu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jugoslovensko-francuski klub u Kraljevu bio je udruženje osnovano u međuratnom periodu u Kraljevu, koje je imalo zadatak da neguje francusku kulturu u gradu. Klub je bio osnovan nakon dolaska francuskih stručnjaka, koji su imali zadatak da obučavaju radnike novoosnovane Fabrike aviona. Nakon odlaska dela ovih stručnjaka, kao i hapšenja dela članova Kluba pod sumnjom da su bili komunisti, aktivnost Kluba je počela da zamire.

Osnivanje Kluba[uredi | uredi izvor]

Preduslov za osnivanje Jugoslovensko-francuskog kluba bilo je osnivanje Fabrike aviona u Kraljevu. Građena u periodu od 1926. do 1930. godine, fabrika je građena uz pomoć francuske firme Socielted Aviation Louis Breguet, a uslov je bio da investitor koristi fabriku prvih pet godina i da se u njoj proizvode avioni Brege 19. Francuski stručnjaci i radnici su počeli da dolaze u Kraljevo već 1927. godine. Kraljevčani su Francuzima priredili srdačan doček, a u tome su se naročito isticali Kraljevčani koji su se borili na Solunskom frontu. Doček je priređivan već na železničkoj stanici, a potom su pristigli Francuzi dobijali smeštaj u privatnim kućama, gde su boravili do izgradnje stambene kolonije.[1]

Ideja da se osnuje Jugoslovensko-francuski klub potekla je od namere da Klub postane način da se obogati kulturni život Kraljeva, ali i kako bi se negovao kulturni život Francuza koji su bili daleko od domovine. Ova ideja je naročito bila prihvaćena kod onih koji su u toku Prvog svetskog rata bili francuski đaci, odnosno onih koji su tokom rata svoje obrazovanje nastavljali u francuskim školama i na fakultetima. Postojalo je i veliko interesovanje mladih Kraljevčana za učenje francuskog jezika. Pored časova francuskog, Klub je organizovao i predavanja i igranke.

Za sada nema pouzdanih podataka o tačnom datumu osnivanja Kluba. Po sećanju Todora Vujasinovića, službenika Fabrike aviona, Klub je počeo da radi 1932. godine, a veliku podršku je dobijao od francuskih krugova u Beogradu, ali i same fabrike. Klub je bio smešten u prizemlju zgrade ondašnje Ženske zanatske škole. Prvi predsednik Kluba bio je direktor fabrike Žan Ševo, a potpredsednik major Dušan Radović, tadašnji komandant aerodroma.[2]

U Klubu su bila organizovana predavanja iz koja su držala ličnosti poznate kao stručnjaci u svojim oblastima. Tokom tridesetih godina u više navrata organizovane su i akcije upisa novih članova, pre svega omladine. U to vreme Klubu pristupa i jedan deo kraljevačkih komunista, koji su Klub videli kao organizaciju u okviru koje su mogli da deluju s obzirom da Klub nije bio pod jakom prismotrom policije jer je u njemu bilo Francuza. Na skupštini Jugoslovensko-francuskog kluba održanoj 1. oktobra 1933. godine odlučeno je da se uz Klub osnuje i narodna knjižnica. Deo nove uprave su činili i komunisti, poput Radeta Vilotijevića, koji je bio postavljen na mesto blagajnika. Veliki broj članova uprave su bili profesori Gimnazije i njeni bivši đaci.[3]

Problemi u radu Kluba[uredi | uredi izvor]

Svetska ekonomska kriza koja je početkom tridesetih zahvatila i Evropu uticala je na poslovanje Fabrike aviona, a samim tim i na Klub. Kako se broj porudžbina smanjivao, deo radnika je bio otpušten. Sa druge strane, francuska ambasada, koja je pratila Klub od njegovog osnivanja, nije se više interesovala za njega. Knjige i časopisi koji su dolazili besplatno iz Francuske, prestali su da stižu. Kako bi Klub sakupio dovoljno novca za kiriju i svoj rad, organizovane su igranke na kojima su prikupljana sredstva za Klub, a povećan je i broj časova francuskog jezika. Kako bi sakupili sredstva, članovi Kluba su išli i u ambasadu Francuske u Beogradu, ali bez uspeha. Sa istim ciljem su u Raškoj organizovali priredbu, što je bio veliki kulturni događaj za ovu varoš.[4]

Kako se petogodišnji ugovor o izgradnji fabrike i obuci domaćih radnika bližio kraju 1935. godine, broj Francuza u Kraljevu se smanjivao, što je predstavljalo još jedan problem za dalji rad Kluba. Pored toga, policija je u iste godine izvršila pretres prostorija Kluba, najverovatnije podstaknuta izveštajima svojih agenata koji su pratili aktivnosti onih članova za koje se znalo ili se sumnjalo da su komunisti. Prilikom pretresa bili su pronađeni komunistički leci i brošure. Nakon hapšenja dela članova Kluba, a pre svega Radeta Vilotijevića, koji je bio jedan od njegovih najznačajnijih članova, delatnost Kluba je počela da zamire. Uhapšenima je suđeno u Čačku, gde se nalazio Okružni sud. Rade Vilotijević je bio osuđen na godinu dana strogog zatvora, a policija je zaplenila imovinu Kluba. Literatura koja je pronađena u Klubu bila je poslata Ministarstvu unutrašnjih poslova.[5]

Nakon hapšenja Vilotijevića i drugih članova Kluba, novi predsednik Kluba je postao trgovac Milanović, koji je bio oženjen Francuskinjom. Iako je Klub nastavio sa svojim radom izgubio je na ranijem značaju, delom i zbog toga što jedan deo starog članstva, koji je bio naklonjen komunizmu, nije više dolazio u Klub. Klub je nakratko ponovo došao u centar pažnje septembra 1938. godine, tokom posete francuskog konzula Renea Gotzena Kraljevu.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Biševac, Blagomir (1989). „Jugoslovensko-francuski klub u Kraljevu”. Naša prošlost. 4: 207—208. 
  2. ^ Biševac, Blagomir (1989). „Jugoslovensko-francuski klub u Kraljevu”. Naša prošlost. 4: 208—209. 
  3. ^ Biševac, Blagomir (1989). „Jugoslovensko-francuski klub u Kraljevu”. Naša prošlost. 4: 210—212. 
  4. ^ Biševac, Blagomir (1989). „Jugoslovensko-francuski klub u Kraljevu”. Naša prošlost. 4: 214—216. 
  5. ^ Biševac, Blagomir (1989). „Jugoslovensko-francuski klub u Kraljevu”. Naša prošlost. 4: 216—219. 
  6. ^ Biševac, Blagomir (1989). „Jugoslovensko-francuski klub u Kraljevu”. Naša prošlost. 4: 219—220. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Biševac, Blagomir (1989). „Jugoslovensko-francuski klub u Kraljevu”. Naša prošlost. 4: 207—221.