Ljubiša Rajković Koželjac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubiša Rajković Koželjac
Ljubiša Rajković Koželjac
Puno imeLjubiša Rajković
Datum rođenja(1940-02-04)4. februar 1940.
Mesto rođenjaKoželjSrbija
Datum smrti4. mart 2020.(2020-03-04) (80 god.)
Mesto smrtiZaječarSrbija

Ljubiša Rajković Koželjac (Koželj, 4. februar 1940Zaječar, 4. mart 2020) je bio knjuževnik, lingvista, novinar i naučni radnik iz Zaječara, ostavio je za sobom obimnu objavljenu građu o kulturnoj baštini na Kosovu i Metohiji i Jugoistočnoj Srbiji. Pisao je priče, pesme, prikaze i eseje, hronike, biografije i monografije a poznat je i kao sakupljač usmenog narodnog stvaralaštva. Pored književnog stvaranja bavio se i naučnim radom u oblasti antropologije, istorije, etnologije, filologije i lingvistike.

Bio je član udruženja folklorista Jugoslavije, Udruženja prosvetnih radnika Srbije, Član Matice Srpske, Udruženja Književnika Srbije i Crne Gore. Učesnik je bio brojnih književnih i naučnih skupova u zemlji i inostranstvu. Objavio je preko 60 knjiga, a za izuzetan književni i naučni doprinos u Republici Srbiji i svesrpskom kulturnom prostoru dodeljena mu je Vukova nagrada.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ljubiša Rajković Koželjac je rođen 4. februara 1940. godine u Koželju kod Minićeva u opštini Knjaževac od oca Dragoljuba i majke Dobrice, gde je završio i osnovnu školu. Nižu i višu gimnaziju je završio 1959. godine u Zaječaru. Diplomirao je 1963. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu gde je studirao srpskohrvatski jezik, jugoslovensku književnost i francuski jezik, gde je bio jedan od najboljih studenata u grupi.

Po završetku studija radio je kao prosvetni radnik u osnovnim i srednjim školama Minićevu, Halovu, Negotinu, Konjusima kod Andrijevice i u Rožajama u Crnoj Gori. Na Filološkom fakultetu u Beogradu je magistrirao 1973. godine sa temom magistarskog rada: Jezik i stil Dobrice Ćosića u romanu Deobe. Doktorirao je 1994. godine na Filološkom fakultetu u Prištini na temu: Lirske narodne pesme jugoistočne Srbije.

Bio je šest godina prosvetni savetnik za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost u Zaječaru a zatim je četri godine bio lektor za srpskohrvatski jezik na fakultetima u Bordou i Lilu u Francuskoj u vreme kada je na ovim fakultetima radio i Danilo Kiš.

Desetak godina je radio kao samostalni naučni istraživač u Institutu za izučavanje kulturne baštine Srba, Crnogoraca, Hrvata i Muslimana na Kosovu i Metohiji u Prištini i stekao zvanje naučnog saradnika.

Pred penziju je radio u zavičajnom odeljenju Matične biblioteke Svetozar Marković u Zaječaru odakle je penzionisan 2002. godine.

Živeo je u Zaječaru odakle je bio aktivan u kulturnom životu grada ali i širom bivše Jugoslavije.

Preminuo je 4. marta 2020. godine u 80 godina života od povreda u bizarnoj saobraćajnoj nesreći u Zaječaru. [1]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Ukorak s vremenom, Istorijski arhiv, Zaječar, 1969.
  • Selo Vrbica, NP Dnevnik, Novi Sad, 1969.
  • Članci iz jezika i književnosti, Tehnički školski centar, Bor, 1970.
  • Treperenje, Mladi maj, Zaječar, 1971.
  • Dvori samotvorni, NU Timok, Zaječar, 1972.
  • Pod kamenom cvet, Književni klub Branko Miljković, Kaževac, 1973.
  • Iz jezičke i književne problematike, Međuopštinski prosvetno-pedgoški zavod, Zaječar, 1973.
  • Vršnjaci proleća, Dom omladine, Zaječar, 1975.
  • Crna Reka, NU Timok, Zaječar, 1975.
  • Zdravac mirišljavac, GIP Zaječar, Zaječar, 1978.
  • Lepota ožiljaka, Društvo prijatelja knjige, Ivangrad, 1987.
  • Predjeli sna, Međurepublička zajednica, Pljevlja, 1987.
  • Književno stvaralaštvo Milenka Ratkovića, Novo delo, Beograd, 1988.
  • Kliče vila savrh Koma, Zajednica kulturnih i naučnih radnika, Rožaje, 1988.
  • Ustuk, NIRO Sloboda, Ivangrad, 1988.
  • Timočke poslovice, izreke i zagonetke, IRO Prosveta, Niš, 1989.
  • Reč putuje, Društvo prijatelja knjige, Ivangrad, 1989.
  • Odsaj na vodi, Nezavisna biblioteka Plamen bananine kućice, Požega, 1990.
  • Nepoklek, Dom omladine, Zaječar, 1990.
  • Književni razgovori, Kultirno-prosvetna zajednica, Zaječar, 1991.
  • Jato golubato, Kulturno-prosvetna zajednica, Zaječar, 1991.
  • Onomastika Timoka, SANU (Onomatološki prilozi, br. XI), Beograd, 1991.
  • Oj, lele, Stara planino, Krajinski književni krug, Negotin, 1995.
  • Radgostov kodeks, Novi svet, Priština, 1996.
  • Jezik i stil u Deobama Dobrice Ćosića, Kulturno-prosvetna zajednica, Zaječar, 1997.
  • Pomenik, Pergament, Priština, 1997.
  • Lirske narodne pesme jugoistočne Srbije, Institut za izučavanje kulturne baštine Srba na Kosovu i u Metohiji, Priština, 1997.
  • Svitac, Novi svet, Priština, 1997.
  • Nebo u kladencu, Književna zajednica Veljko Vidaković, Niš, 1997.
  • Pevanje Hajduk-Veljku, Hajduk-Veljkovi dani, Lenovac, 1998.
  • Puti nedohodi, Književna zajednica Veljko Vidaković, Niš, 1998.
  • Venci za mladenci, Zavičajno društvo Timočana-Torlaka, Minićevo, 1998.
  • Monografija Osnovne škole, Miroslav Đurović, u Bašči (kod Rožaja), OŠ Moroslav Đurović, Bašča, 1999.
  • Okato sunce, Timočki književni klub, Zaječar, 2000.
  • Osnovna škola u Velikom Izvoru od 1839. do 2000. godine, OŠ Vuk Karadžić, Veliki Izvor, 2000.
  • Mučno svitanje, DP Nota, Knjaževac, 2000.
  • Sa londže zelene, Centar za kulturu, Rožaje, 2000.
  • Posvete, Književni klub Inorog, Bor, 2001.
  • Na putu dobročinstva, OOCK, Zaječar, 2001.
  • Trajanje, Zavičajno društvo Timočana – Torlaka, Minićevo, 2002.
  • Dionisije na leopardu NIP Vranjske knjige, Vranje, 2004.
  • Bili smo nemogući, Srpska knjiga, Ruma, 2005.
  • Munje na obzorju, NIP Vranjske knjige, Vranje, 2006.
  • Reč biva delo, Književni klub Branko Miljković, Knjaževac, 2006.
  • Besmrtnik, Tercija, Bor, 2008.
  • Put u Eshaton, Književni klub Sokolovo pero, Sokobanja, 2008.
  • Dečja usta, Književno društvo Sveti Sava, Beograd, 2009.
  • Život posvećen nauci, Kulturno-prosvetna zajednica, Zaječar, 2009.
  • Jezik naš nasušni, Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća Crne Gore, Podgorica, 2009.
  • Ustani, Lazare, Književni klub Branko Miljković, Knjaževac, 2009.
  • Dve zlatne jabuke, Kulturno-prosvetna zajednica, Zaječar, 2009.
  • Šiomigađura, Književni klub humorista, aforističara i satiričara Sergije Lajković, Zaječar, 2009.
  • Dragi Ljubiša, Istorijski arhiv Timočka krajina, Zaječar — Zavičajno društvo Timočana-Torlaka, Minićevo, 2010.
  • Marginalije, Centar za kulturu, Zaječar, 2010.
  • Do balčaka, Krajinski književni klub, Negotin, 2011.
  • Da život bude ljubav, IK Miroslav, Beograd, 2011.
  • Suza skamenjena, Zavičajno društvo Timočana-Torlaka, Minićevo, 2011.
  • Život — za život u slobodi (u koautorstvu sa Miodragom Đurđevićem), Savez udruženja boraca Okruga Zaječar i Okruga Bor, Zaječar, 2011.
  • Soneti, Krajinski književni klub, Negotin, 2012.
  • Posveta Koželjcu, januar 2020

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jelenković, Dragan (2011). Ljubiša Rajković Koželjac Bio-Bibliografija (maj 1954-maj 2010). Zaječar: Istorijski arhiv Timočka krajina Zaječar. ISBN 978-86-84483-13-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Za Media https://zamedia.rs/2020/03/05/in-memoriam-dr-ljubisa-rajkovic-kozeljac-1940-2020/

Timočka https://www.timocka.rs/vesti/in-memoriam-preminuo-doktor-ljubisa-rajkovic-kozeljac/