Abolicija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Abolicija (lat. Abolere - uništiti, zatrti) predstavlja oslobađanje od krivičnog gonjenja lica za koje postoji osnovana sumnja da su počinioci krivičnog djela. Lice koje je obuhvaćeno abolicijom ne može se krivično goniti čak i ukoliko postoji osnov za krivično gonjenje.

Abolicija je pojam izveden iz abolicionističkog pokreta u SAD koji se zalagao za ukidanje ropstva i diskriminacije ljudi po raznim osnovama. Danas se ovaj pojam pretežno odnosi na pravni institut ublažavanja ili ukidanja neke kazne ili sankcije. Po zakonskim propisima dodjeljuje se samo po službenoj dužnosti, a ne i po molbi. U oblike abolicije ubrajaju se amnestija i pomilovanje.

Abolicija takođe predstavlja i zabranu prethodnog ispitivanja osnova sumnje da je lice počinilo krivično djelo i zabranu njegovog izvođenja pred sud. Ukoliko je krivični postupak protiv lica obuhvaćenog abolicijom prethodno pokrenut, on se obustavlja. Abolicija se može primijeniti sve dok ne bude donesena pravosnažna sudska odluka vezano za krivicu i kaznu. Čak ni lice koje je obuhvaćeno abolicijom ne može podnijeti zahtjev za pokretanje postupka protiv njega ukoliko bi u tome imao svoj interes.

Najčešća primjena[uredi | uredi izvor]

U praksi ovaj postupak je veoma rijedak i najčešće se primjenjuje u slučajevima političkih krivičnih djela, zatim ukoliko je počinilac djela počinio u dalekoj prošlosti nakon čega je uspješno rehabilitovan, primjenjuje se na djela koja su učinjena pod specifičnim okolnostima i na djela čiji je počinilac strani državljanin ukoliko postoje politički motivi za zabranu gonjenja.

Abolicija može biti i jedan od oblika amnestije.

Poznata lica na koja je primijenjena abolicija[uredi | uredi izvor]

Abolicija po zemljama[uredi | uredi izvor]

  • U pozitivnom pravu Republike Srbije za izricanje abolicije ili pomilovanja nadležan je predsednik Republike.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]