Pređi na sadržaj

Aero-klub Niš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Naziv
Aero-klub Niš
Osnovan
kraj 1946.
Zemlja
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Savezna Republika Jugoslavija
Sedište
Niš (Srbija)
Prestanak rada
2004.

Aero-klub Niš (skraćeno AKN), osnovan je kao gradska društvena organizacija, po završetku Drugog svetskog rata, krajem 1946. godine sa ciljem da, da nastavi tradiciju i oživi sportsko vazduhoplovstvo u Niškom kraju. AKN je bio preteča osnivanja Vazduhoplovnog savez Srbije i Vazduhoplovnog saveza Jugoslavije, kao društvene organizacija, čiji je rad bio odobren od strane organa unutrašnjih poslova FNRJ rešenjem broj 10538/48 od 14. juna 1948. godine.[1] Sportsko vazduhoplovno društvo u Nišu formirano je 18. maja 1947. godine na prvoj osnivačkoj skupštini Društva u sali Doma armije (danas hotel i bioskop „Park“), u okviru organizacije Narodne tehnike.[2] U prvim posleratnim godinama u okviru organizacije Narodne tehnike dva najznačajnija društva u Nišu bila su Vazduhoplovno i Auto-moto društvo (AMD). Vazduhoplovno je bilo brojnije od AMD i po broju članova bilo je ispred vazduhoplovnih društava iz Beograda i Novog Sada 1948. godine.[3]

Nazivi[uredi | uredi izvor]

Sportsko vazduhoplovno društvo u Niš — AK „Mija Stanimirović“ Niš — Aero-kluba Niš

Predistorija[uredi | uredi izvor]

Razbijanje flaše šampanjca prilikom dodele imena avionu u Aeroklubu Niš, 1939. godine.

Krajem oktobra 1921. godine u Beogradu, u kafani „Kod belog orla“ osnovan je „Srpski aero-klub“ od vojnih vazduhoplovnih veterana sa Solunskog fronta. Neznatno kasnije, 14. maja 1922. godine registrovan je aeroklub pod nazivom Aero-klub Kraljevine SHS «Naša krila», da bi konačno 1935. godine dobio naziv Kraljevski Jugoslovenski Aeroklub „Naša krila“, koji je nosio sve do izbijanja Drugog svetskog rata u Jugoslaviji.[4]

Na inicijativu članova Središnjeg upravnog odbora Kraljevskog Aero-kluba „Naša krila“ iz Beograda, u prvoj polovini 1927. obrazovan je u Nišu Oblasni odbor (OO) AK „NK“, koji je pokrivao delatnost AK na celoj teritoriji ondašnje niške oblasti, a formiranjem Moravske banovine i na njenoj teritoriji. Novoosnovani OO AK odmah je i u samom Nišu formirao Mesni odbor AK „NK“ (Aero-klub (AK) Niš).[5]

U periodu između dva svetska rata, OO AK „Naša krila“ u Nišu formirao je 18 mesnih odbora, 14 đačkih podmladaka, veliki broj modelarskih radionica sa preko 400 modelara, dve jedriličarske grupe „Sinđelić“ u Nišu i „Orao“ u Zaječaru i jednu jedriličarsku školu kod Korvingrada, više aerodana i aeromitinga i nekoliko hiljada vazdušnih satim letenja.[6]

Pred početak Drugog svetskog rata, i okupacije Jugoslavije, sa četiri aviona i desetak jedrilica u svom letačkom parku OO AK „Naša krila“ u Nišu je rasformiran.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

U lokalu u ulici Vožda Karađorđa 19 (u kome se danas nalazi Slatka kuća), više decenija radio je Aero-klub Niš

Zaslugom Okružnog fiskulturnog odbora iz Niša svoj prvi skup, početkom januara 1947. godine održao je inicijativni odbor sportskog vazduhoplovnog društva, za popularisanje modelarstva i jedriličarstva, na konstitutivnoj sednici održanoj u sali ondašnjeg Doma armije (bioskopska sala hotela „Park“ u Nišu).[7] da bi sredinom marta 1947. godine, počela je sa radom modelarska, a potom i jedriličarska sekcija koja je, na poklon dobila dve jedrilice od tadašnjeg republičkog odbora, koje su bile važne za početak rada već planirane jedriličarske škole u leto 1947. kod Korvingrada.[8] U 1948. godini, kao četvrto društvo po ispunjenju plana na rang-listi vazduhoplovnih društava Srbije, vazduhoplovno društvo u Nišu dobilo je na osnivačkoj skupštini Vazduhoplovnog saveza Srbije kompletnu modelarsku radionicu, koja je kratko trajala, jer su prilikom velike poplave Niša radionica i ostali alat uništeni.[9]

Kada je Vazduhoplovni savez Jugoslavije odlukom svog Prvog kongresa (održanog od 20. do 22. maja 1953) organizaciono izašao iz okvira Narodne tehnike, po automatizmu i AK „Niš“ u stručnom i organizacijskom pogledu potčinio se samo Vazduhoplovnom savezu Srbije, a u finansijskom smislu oslanjao se na tadašnju opštinu Niš i niška preduzeća.[3]

Krajem decembra 1959. godine, AK „Niš“ je na teritoriji opštine Niš i okolnim selima oformljeno 16 klubova selenita sa 171 eskadrilom i 3.191 članom, koji su izrađivali razne klizače, zmajeve, balone i makete raznih drugih modela i učestvovali na raznim takmičenjima u Jugoslaviji.[10]

Padobranska škola

Padobranska škola sa skakanjem, počela je sa radom 1949. godine. Padobranski skokovi su u prvo vreme obavljani po tačno utvrđenom „redu letenja“ VSS, koji je vojnim transportnim avionom Junkers JU-52 obilazio aeroklubove po Srbiji i vršio izbacivanje sportskih padobranaca.[3]

Aeronautička sekcija

U aeroklubu „Niš“ sekcija za astronautiku i raketno modelarstvo počela je sa radom 1963. godine, a njen osnivač i dugogodišnji upravnik bio je mašinski inženjer Aleksandar Stojanović, član aerokluba od 1947. godine.[3]

Promena imena

Maja meseca 1976. godine AK „Niš“ promenio je ime u AK „Mija Stanimirović“ u znak sećanja na Nišliju, narodnog heroja Miju Stanimirovića, predratnog člana jedriličarske sekcije predratnog aero-kluba.[3]

Aktivnosti[uredi | uredi izvor]

Klub je u svom posleratnom višedecenijskom radu obučio oko 1.600 padobranaca, 200 jedriličara, oko 170 motornih pilota i više hiljada modelara. Među više predsednika AK u posleratnom periodu, vredno je istaći pilota i instruktora Milinković Sergija Sašu i pukovnika avijacije Miloša Bogdanovića.[11]

Osnovna i višedecenijska delatnost AK ogledala se u vazduhoplovnom i vazduhoplovno-tehničkom obrazovanju svojih članova i ostalih zainteresovanih građana, kao i u popularizaciji vazduhoplovstva i njegove primene u praktične svrhe. Ova delatnost se odvijala kroz razna predavanja, teorijske i praktične kurseve i obuke selenita (vazduhoplovnog podmlatka), avio i kasnije raketnih modelara, pilota jedriličara, sportskih padobranaca kao i u obuci i trenaži sportskih motornih pilota.[3]

Prestanak rada i postojanja[uredi | uredi izvor]

Aero-klub u Nišu je radio i uspešno obavljao svoju osnovnu delatnost, od 1946. godine do sredine 1990-ih godina. Nakon NATO agresije na SR Jugoslaviju 1999. godine, nastaju brojni problema u radu AKN, tako da se od 2002. godine, njegove aktivnosti postepeno gase, da bi, na veliku žalost svih iskrenih zaljubljenika u vazdušne visine i entuzijasta, prestao sa radom 2004. godine.[12][3]

Vazduhoplovi AK Niš[uredi | uredi izvor]

AK Niš je u svom radu koristio razne tipove aviona npr. „PO-2“, „Kurir“, „Trojka“, „Aero-2, „Aero-3“, „Utva 75“, kao i jedrilice „Vrabac“, „Cegling“, „Blanik“, Vuk T“, „delfin“, „trenr“ i dr.

Tip vazduhoplova Slika Napomene
Polikarpov Po-2 U Vazduhoplovnom savezu Jugoslavije, pa tako i u Aer-klubu Niš, Po-2 je bio u upotrebi od 1951. godine pa do kraja sedamdesetih godina 20. veka
Aero-2 Jedan od ovih avion koji je u Ratnom vazduhoplovstvu Jugoslavije korišćen do kraja 50. tih godina za osnovnu obuku vojnih pilota, je nastavili da se koristi u Aero-kulbu Niš. Kao jedna od „leteća klupa“ jugoslovenskog posleratnog vazduhoplovstva, on je dosledno zamenio svoga predratnog pretnodnika Fizir FN, koji je korišćen i u Oblasnom odboru aero-kluba Naša krila u Nišu, do 1941. godine.
Utva Trojka Avion (reg. broj 0756), u ispravnom stanju, 5. juna 1959. godine predat je Gradskom savetu pionira – Pionirskom domu u Nišu (koji se onda nalazio u niškoj Tvrđavi u današnjem objektu JKP „Gorica“),[13] sa ciljem da se koristiti za nastavu kao učilo i igračka za decu.[14]
Ikarus Kurir
Utva 75

Ika 015.jpg

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ IAN, VSS-AKN, k. 1, dok. br. 1/154.
  2. ^ Ibid., od 17. maja 1947. godine, broj 150, 8; od 24. maja 1947, broj 151, 7;
  3. ^ a b v g d đ e ž Branislav Tikić Sportsko vazduhloplovstvo u Nišu 1927 – 2004. Zbornik Narodnog muzeja Niš, Grafika Galeb, Niš, 2014. str. 192-213
  4. ^ Živomir R. Podovac, Branislav Tikić, Istorija niškog aerodroma – 95 godina postojanja, Peščanik.Časopis za istoriografiju, arhivistiku i humanističke nauke, broj 5. (2007), Niš, 80.
  5. ^ List Naša krila, juli-avgust 1928, Beograd, broj 50-51, 897.
  6. ^ Ivana Jovanović, Istorijat i delovanje Aero-kluba u Nišu, Peščanik.Časopis za istoriografiju, arhivistiku i humanističke nauke, broj 5. (2007), Niš, 85.
  7. ^ List Narodni list od 4. januara 1947. godine, Niš, broj 132, 8.
  8. ^ Ibid., od 29. marta 1947. godine, broj 144, 8; od 10. maja 1947. godine, broj 149, 7; od 17. maja 1947. godine, broj 150.
  9. ^ Ibid., od 2. oktobra 1948. godine, 3.
  10. ^ IAN, VSS-AKN, k. 1, dok. br. 3/569
  11. ^ Grupa autora, Istorija Niša, tom 3, Niš, 1986, 510-511.
  12. ^ Ivana Jovanović, Istorijat i delovanje Aero-kluba u Nišu, Peščanik. Časopis za istoriografiju, arhivistiku i humanističke nauke, broj 5. (2007), Niš, 9
  13. ^ IAN, VSS-AKN, k. 2, dok. br. 2/208
  14. ^ IAN, VSS-AKN, k. 2, dok. br. 1/238

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Živomir R. Podovac, Branislav Tikić, Istorija niškog aerodroma – 95 godina postojanja, Peščanik. Časopis za istoriografiju, arhivistiku i humanističke nauke, broj 5. (2007), Niš, 80.