Akantom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Akantom
Makrocelularni akantom

Akantom je dobroćudni (benigni) rak novotvorina (neoplazma) izraslina ili tumor lokalizovan u dermisu i epidermisu kože. Za njega ne postoji jedinstveno mišljenje o pravim uzrocima nastanka.[1]

Klinički gledano važna je njegova diferencijacija koja može biti u obliku zloćudnog raka sličnog melanomu ali bez pigmenta.[2]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Prema nekim podacima, u osnovi patološkog stanja, verovatno postoje poremećaji u procesu sazrevanja epitelnih ćelija, u vidu otoka koji se javlja češće kod starijih osoba, kao usamljeni čvor prečnika 0,5-2,0 sm na širokoj osnovi, malo infiltriran, roze boje sa piling na površini, lokalizovan uglavnom na ekstremitetima, često na potkolenici.

Patomorfologija jasnog ćelijskog akantoma[uredi | uredi izvor]

Akantom se sastoji od lakih, otečenih ćelija koje sadrže veliku količinu glikogena i nemodifikovana jezgra. Zapažene su spongioze, parakeratoze, odsustvo ili oskudica granularnog sloja. Melanogeneza se smanjuje, melanociti se mogu detektovati samo metodom Massn-Fontenovom metodom. U dermisu u ovim oblastima primećuju se vazodilatacija i neznatna inflamatorna infiltracija. Slučajevi maligniteta nisu opisani, a rak je jasno razdvojen od susednih delova epidermisa.[3]

Histogeneza[uredi | uredi izvor]

Elektronski mikroskopski pregled otkriva u ćelijama raka dosta glikogena i vrlo malo ćelijskih organela, što ukazuje na narušen ćelijski metabolizma i sazrevanja ćelija. Neki autori pronašli su blokadu melanozomske transformacije u melanocitima u akantomu lakih ćelija. Većina autora smatra da to nije rak, već lokalni hiperplastični proces.[3]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Epidermolitički akantom

Akantomi uključuju:

Epidermolitički akantom - neuobičajena je lezija koja može biti usamljena, nalik na bradavicu ilije višestruka. Prikazuje histopatološke promene epidermolitičke hiperkeratoze ili poremećaj epidermalnog sazrevanja i keratinizacije.[4]

Bradavičasti diskeratom, je retka, obično usamljena, papulonodularna lezije sa sklonošću ka glavi i vratu kod sredovečnih i starijih osoba. On pokazuje suprabazilarni rascep, sa brojnim akantolitičkim i diskeratotičnim ćelijama unutar rascepa i keratinoznim čepom koji se nalazi iznad.[5] Kod istog pacijenta može doći do pojave više lezija.[6][7][8][9]

Akantolitički akantom, je usamljeni tumor sa sklonošću ka trupu koji se javlja kod starijih osoba. Obično se manifestuje kao asimptomatska keratotična papula ili nodul. Retko može klinički da liči na molluscum contagiosum. Kod primaoca transplantacije bubrega, uočena je pojava višestrukih lezija.

Seboroična keratoza (senilne bradavice, papilomi bazalnih ćelija)

Seboroična keratoza (senilne bradavice, papilomi bazalnih ćelija) su česti, pretežno višestruki, benigni tumori koji se obično prvi put javljaju u srednjem životnom dobu. Mogu se javiti na bilo kom delu tela osim na dlanovima i tabanima, iako postoji sklonost ka grudnom košu, međulopatičnoj regiji, struku i čelu. Seboroične keratoze su oštro ograničene sivo-braon do crne lezije, koje su blago podignute. Mogu biti prekrivene masnim ljuskama. Većina lezija nije više od centimetar ili nešto više u prečniku, ali su prijavljene veće varijante. Pljosnati oblik nalik plaku se ponekad nalazi na zadnjici ili butinama. Ovo ne treba mešati sa blago pigmentisanim plakovima neoprane kože koji se na različite načine nazivaju keratoderma simplek, artefaktni dermatitis. Retko nastaje u nevusu sebaceusu.[10][11][12]

Papularna crna dermatoza koju iako neki smatraju varijantom seboroične keratoze, ona je klinički karakterističan entitet, koji se nalazi skoro isključivo kod odraslih crnaca, sa prevlašću kod žena. Često je prisutna porodična predispozicija.Kod nje postoji više malih pigmentiranih papula, sa sklonošću malarnom delu lica. Mogu biti zahvaćeni i vrat i gornji deo trupa. Lezije su pronađene kod 10% do 35% crne populacije u Sjedinjenim Američkim Državama. Prijavljen je i eruptivni oblik u vezi sa adenokarcinomom debelog creva.

Melanoakantom, koji je uveden u nomenklaturu 1960. godine je retka benigna pigmentiranu lezija koja se sastoji od melanocita i keratinocita. Lezija je sporo rastući, obično usamljeni tumor glave i vrata, ili trupa, kod starijih ljudi. Klinički, melanoakantom podseća na seboroičnu keratozu ili melanom, i može narasti do 3 sm ili više u prečniku. Najbolje ga je smatrati varijantom seboroične keratoze. Zabeleženo je da melanoakantom nastaje iz sluzokože: takve lezije predstavljaju nepovezan poremećaj.

Akantom svetlih ćelija (akantom bledih ćelija) je neuobičajen čvrst braon-crveni čvor ili papula u obliku kupole, prečnika 5–10 mm ili više, sa sklonošću za donji deo nogu sredovečnih i starijih osoba. Opisani su džinovski oblici. Retko su bila uključena druga mesta; takođe je zabeležen početak kod mlađih pacijenata. Iako su obično pojedinačni, opisani su višestruki tumori, a nekoliko pacijenata sa višestrukim akantomima bistrih ćelija je takođe imao proširene vene i/ili ihtiozu. U jednom slučaju, lezija se razvila preko melanocitnog nevusa. Pridružena stanja, i pored i ispod akantoma bistre ćelije, su uobičajena. Lezije mogu imati površinu kore i mogu krvariti sa manjom traumom. Uobičajeni su ljuskavi okovratnik i vaskularna punkta na površini lezije. Rast je spor i tumor može da perzistira dugi niz godina. Prijavljena je spontana involucija raka.

Papuloza čistih ćelija, izuzetno je retko stanje koje karakteriše više belih papula na licu, grudima, stomaku ili lumbalnom delu mladih žena i dečaka. Postoji predispozicija za osobe azijskog ili latinoameričkog porekla. Neke lezije se mogu razviti duž mlečnih linija. Veličina lezija je 2-10 mm. Broj lezija se kretao od 5 do više od 100. Pretpostavlja se da može postojati neka histogenetska veza sa Tokerovim čistim ćelijama bradavice i da slučajevi prijavljeni van „mlečnih linija“ mogu biti drugačiji entitet. Nije poznato lečenje.

Akantom velikih ćelija, javlja se kao oštro ograničena, ljuskava, često slabo pigmentirana mrlja, prečnika približno 3–10 mm, na koži izloženoj suncu kod sredovečnih i starijih osoba. Obično je usamljena. Klinički, podseća na seboroičnu ili aktiničnu keratozu. Smatra se da akantom velikih ćelija obuhvata klonove abnormalnih ćelija izazvane sunčevom svetlošću, bez sklonosti ka malignitetu. Humani papiloma virus tipa 6 (HPV-6) izolovan je iz kože lezije kod pacijenata sa više velikih ćelijski akantoma.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hurt, Mark A.; Weedon, David (2012-01-31). „Weedon D. Weedon’s Skin Pathology. 3rd ed. London: Churchill Livingstone Elsevier, 2010”. Dermatology Practical & Conceptual. 2 (1): 79—82. ISSN 2160-9381. PMC 3997252Slobodan pristup. 
  2. ^ „Merkel Cell Carcinoma and Rare Appendageal Tumors: Overview, Tumors of the Epidermis, Tumorlike Lesions of Fibrous or Elastic Tissue”. 2023-09-14. 
  3. ^ a b DESMONS, F.; BREUILLARD, F.; THOMAS, P.; LEONARDELLI, J.; HILDEBRAND, H. F. (1977). „MULTIPLE CLEAR‐CELL ACANTHOMA (DEGOS): HISTOCHEMICAL AND ULTRASTRUCTURAL STUDY OF TWO CASES”. International Journal of Dermatology. 16 (3): 203—213. ISSN 0011-9059. doi:10.1111/j.1365-4362.1977.tb01853.x. 
  4. ^ „Epidermolytic acanthoma”. www.pathologyoutlines.com. Pristupljeno 2024-02-18. 
  5. ^ Duray, Paul H.; Merino, Maria J.; Axiotis, Constantine (1983). „Brief Communication Warty Dyskeratoma of the Vulva”. International Journal of Gynecological Pathology. 2 (3): 286—293. ISSN 0277-1691. doi:10.1097/00004347-198303000-00006. 
  6. ^ Koç M, Kavala M, Kocatürk E, Mete O, Can B, Zindanci I, et al. Multiple warty dyskeratomas on the scalp. Dermatol Online J. 2009 Feb. 15(2):8.
  7. ^ Heymann WR. Warty dyskeratoma appearing in a patient with Darier's disease. Int J Dermatol. 1988 Sep. 27(7):521-2.
  8. ^ Allon I, Buchner A. Warty dyskeratoma/focal acantholytic dyskeratosis - an update on a rare oral lesion. J Oral Pathol Med. 2011 Sep 21.
  9. ^ Jang EJ, Lee JY, Kim MK, Yoon TY. Warty dyskeratoma involving two adjoining follicles. Ann Dermatol. 2011 Feb. 23(1):98-100.
  10. ^ Ginarte M, Garcia-Caballero T, Fernandez-Redondo V, Beiras A, Toribio J. Expression of growth hormone receptor in benign and malignant cutaneous proliferative entities. J Cutan Pathol. Jul 2000;27(6):276-82.
  11. ^ Groves RW, Allen MH, MacDonald DM. Abnormal expression of epidermal growth factor receptor in cutaneous epithelial tumours. J Cutan Pathol. Feb 1992;19(1):66-72.
  12. ^ Nanney LB, Ellis DL, Levine J, King LE. Epidermal growth factor receptors in idiopathic and virally induced skin diseases. Am J Pathol. Apr 1992;140(4):915-25.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).