Akantocefale

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Akantocefale
Corynosoma wegeneri
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
(nerangirano): Platyzoa
Tip: Acanthocephala
Kohlreuther, 1771
redovi

Archiacanthocephala
Paleoacanthocephala
Euacanthocephala

Akantocefale, Acanthocephala ili crvi bodljikavih glava obuhvataju oko 800 vrsta beskičmenjaci sa pseudocelomom koji vode endoparazitski način života. U toku svog životnog ciklusa oni borave u dva domaćina:

  • kao mladi žive u zglavkarima (prelazni domaćini)
  • kao odrasli, polno zreli naseljavaju crevo različitih vrsta kičmenjaka (trajni domaćini).

Morfologija[uredi | uredi izvor]

Veličina tela im se najčešće kreće ispod 2 cm, mada mogu da dostignu i 0,5 m kao i da budu manji od 1 mm. Oblik može veoma da varira zavisno od same vrste, mada je najčešće cilindričan.

Telo se sastoji od:

  • rilice (proboscis) koja može da se uvuče unutra u posebnu mišićnu kesu i na kojoj se nalaze trnovi povijeni unazad (po tome su dobili ime);
  • vratnog dela koji nema trnove;
  • trupa koji sadrži trnove.

Građa telesnog zida[uredi | uredi izvor]

Telesni zid je izgrađen od (delovi poređani od spolja ka unutra):

  • kutikule koja se nalazi na samoj površini i pokrivena je trnovima, a kod nekih vrsta može biti i segmentisana; ova segmentacija je samo površinska, a kod nekih može da zahvati i telesni zid;
  • epidermisa koji je sincicijelne građe i u kome se nalazi stalan broj džinovskih jedara;
  • lakunarni sistem izgrađen od sistema kanala ispunjenih tečnošću koja se pokreće pokretima tela i služi za transport hranljivih materija;
  • bazalne membrane koja zalazi u mišićne slojeve ispod nje;
  • mišićni slojevi izgrađeni od kružnih (spoljašnji sloj) i uzdužnih (unutrašnji sloj) vlakana.

Unutrašnja građa[uredi | uredi izvor]

Ispod telesnog zida prostire se telesna duplja, pseudocelom. Pseudocelom se prostire i u rilicu. Zbog parazitskog načina života unutrašnja građa je pretrpela promene pa tako ovi crvi:

  • nemaju crevni sistem već hranu uzimaju preko cele površine tela;
  • dobro im je razvijen polni sistem koji je odvojenih polova i razviće se odvija preko larvalnih stupnjeva; oplođene jajne ćelije su obavijene čvrstom, otpornom opnom koja ih štiti dok su van domaćina u nepovoljnim uslovima; iz oplođenog jaja razvija se embrion akantor (acanthor) koji dospeva u prelaznog domaćina i tu postaje larva koja razvija sve organe osim polnih(akantela); da bi se razviće nastavilo neophodno je da larva dospe u trajnog domaćina;
  • čula su slabo razvijena; na proboscisu ima taktilnih organa.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Dele se na redove:

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Brajković, M: Zoologija invertebrata I deo, ZUNS, Beograd, 2003.
  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]