Aleksandar Leko Budisavljević
Aleksandar Leko Budisavljević | |
---|---|
Datum rođenja | 1823. |
Mesto rođenja | Vrebac |
Datum smrti | 15. septembar 1908. |
Mesto smrti | Osijek |
Aleksandar Leko plemeniti Budisavljević, (Vrebac, Lika, 1823 — Osijek, Slavonija, 15. septembar 1908) bio je srpski graničar i pukovnik. Potiče iz ugledne ličke graničarske i oficirske porodice Budisavljević.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Sin je carskog generala Bude i unuk majora i plemića Mijata. Kao i otac, posvetio se vojničkom pozivu, koji je započeo kao vrlo mlad, u Ličkoj graničarskoj regimenti 1841. godine. Sljedeće godine postao je frajt, a juna 1845. kadet u graničarskoj regimenti broj 18. Početkom proljeća 1848. stekao je čin poručnika (lajtnanta), a početkom 1849. čin oberlajtnanta. Kapetan je postao tek deset godina kasnije, 1859. u graničarskoj regimenti broj 14, u kojoj je krajem oktobra 1871. unapređen u čin majora, da bi potkraj aprila sljedeće godine bio premješten u pješadijsku regimentu broj 56. U čin oberstlajtnanta (potpukovnika) u toj regimenti unapređen je početkom maja 1877., a marta 1879. premješten je u pješadijsku regimentu broj 78. Penzionisan je u činu pukovnika 1. juna 1881. i nastanio se u Osijeku.
Kao penzionisani oficir u svojoj 64. godini 1887., napisao je u Osijeku knjigu Pleme Budisavljevića u Gornjoj krajini, koja je objavljena 1890. godine. Imao je sina Manu, koji je bio pitomac, a potom i nastavnik u Bečkoj vojnoj akademiji, dostigavši visoki čin carskog generala. Emanuel - Mane je kao penzioner živjeo u Osijeku sve do očeve smrti, a potom se preselio u Medling u Austriji. [1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Budisavljević, Borislav (2018). Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, pp. 43. Prometej.