Aravački jezici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aravački jezici
Geografska rasprostranjenostJužna Amerika i Centralna Amerika;
do početka 20. veka i ostrva Karipskog mora
Jezička klasifikacijaMakro-aravački jezici
  • Aravački jezici
PrajezikPraaravački jezik
Podpodela
  • Severni aravački jezici
  • Južni aravački jezici
ISO 639-5awd
Glotologaraw1281[1]
{{{mapalt}}}
Geografska rasprostranjenost aravačkih jezika:
  severni aravački jezici
  južni aravački jezici

Tačke predstavljaju moderne aravačke jezike.
Svetlije oblasti predstavljaju verovatnu geografsku rasprostranjenost aravačkih jezika u vreme prvog kontakta sa Evropljanima.

Aravački jezici (ili majpurski jezici) su jezička porodica, koja uključuje veliki broj jezika starosedelačkih naroda Južne Amerike i Kariba.

Praaravački jezik iz koga su nastali aravački jezici je nastao u Južnoj Americi. Vremenom su se seobom različitih aravačkih naroda, njihovi jezici proširili po Karipskim ostrvima (Mali Antili, Veliki Antili i Bahami); kasnije i po Centralnoj Americi (Honduras, Belize).

Aravački jezici su deo hipotetičke makro-aravačke grupe jezika.

Ime[uredi | uredi izvor]

Filipo Salvatore Gili je 1782. ovu porodicu jezika nazvao majpurski jezici po majpurskom jeziku, kojim se govorilo u delu Venecuele. Do ideje o postojanju ove porodice jezika, Gili je došao poređenjem majpurskog jezika sa drugim jezicima kod kojih je primetio postojanje sličnosti.

Vek kasnije naziv majpurski jezici je promenjen u aravački jezici, prema kulturno značajnijem aravačkom jeziku. Naziv aravački jezici je zatim potpuno potisnuo naziv majpurski jezici.

Sa pojavom hipoteze o postojanju makro-aravačke grupe jezika naziv majpurski jezici je ponovo ušao u upotrebu. Tada su severnoamerički lingvisti počeli da koriste naziv aravački jezici za širu grupu jezika, umesto naziva makro-aravački jezici, a za osnovnu jezičku porodicu u okviru makro-aravačke grupe jezika, počeli su da koriste naziv majpurski jezici, umesto naziva aravački jezici.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Aravačka porodica jezika je jedna od najvećih porodica jezika u Južnoj Americi. Ona se deli na dve glavne grane severnu i južnu, koje se dalje dele na manje podgrupe. Ukupan broj jezika u okviru ove porodice jezika je 65 (od kojih je 31 jezik izumro).

Aravački jezici:[2]

  • Severna grana
    • Gornjoamazonska (severnoamazonska) grupa:
      • Zapadna podgrupa:
        • Vainuma †
        • Mariate †
        • Anauja †
        • Piapoko
        • Ačagua
        • Amarisana †
        • Kabijari
        • Varekena
        • Mandavaka
        • Žumana †
        • Pase
        • Kajvišana †
        • Jukuna
        • Guaru †
      • Istočna podgrupa:
        • Tariana
        • Karu (kadava-puritana):
          • Ipeka-kuripako
          • Karutana-baniva
          • Katapolitani-morivene-mapanai
      • Resigaro
      • Centralnoamazonska podgrupa:
        • Marava †
        • Bare †
        • Ginao †
        • Javitero †
        • Baniva (abane, avane) †
        • Baniva (baniva, kuripako)
        • Majpure †
      • Manao:
        • Manao †
        • Karijaj †
      • Neklasifikovani:
        • Varajku †
        • Jabana †
        • Virina †
        • Širijana †
    • Primorska grupa:
      • Aruan †
      • Vapišanska podgrupa (reka Branko):
        • Atorada
        • Vapišana (vapićana)
        • Mapidian
      • Ta-aravačka (karibska aravačka) podgrupa:
        • Taino
        • Guahiro (Vahiro)
        • Parauhano
        • Aravački
        • Kalifuna (injeri, ostrvskokaribski) †
          • Garifuna (crnokaribski)
        • Šebajo? (moguće) †
        • Kakuetio? (moguće) †
    • Istočna grupa:[3]
      • Palikur
      • Maravan-karipura †
  • Južna grana:
    • Zapadna grupa:
      • Janeša
      • Čamikuro
    • Centralna grupa:
      • Paresi podgrupa:
        • Paresi
        • Saraveka
      • Vaura podgrupa:
        • Vaura-mehinaku
        • Javalapiti
        • Kustenau
    • Krajnjejužna grupa:
      • Terena (uključuje: kinikinao, terena, guana i čane)
      • Moho podgrupa:
        • Moho
        • Baure
        • Paunaka †
      • Piro podgrupa:
        • Piro (jine)
        • Mačineri
        • Injapari †
        • Maško-piro (kuharenjo)
        • Kanamari (kanamare) †
        • Apurina
    • Kampa grupa:
      • Ašaninka (kampa)
      • Ašeninka (uključuje: apurukajali, aciri, perene, pičis, ukajali i unini)
      • Mačigenga (uključuje: nomacigenga, kakinte, nanti (kogapakori) i mačigenga)

O jednom broju aravačkih jezika postoji mala količina podataka, zbog čega je otežana njihova klasifikacija:

  • Kumeral
  • Lapaču (apolista) †
  • Morike †
  • Omehes †
  • Tomedes
  • Enavenenave (saluma)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Arawakan”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
  2. ^ Napomena: Izumrli jezici su ozanačeni znakom †.
  3. ^ Napomena: Moguće je da su ova dva jezika u stvari dijalekti jednog jezika.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Migliazza E., Campbell L. Panorama general de las lenguas indígenas en América. (Historia general de América, vol.10). Caracas, 1988;
  • Payne D.L. A classification of Maipuran (Arawakan) languages based on shared lexical retentions // Derbyshire D.C., Pullum G.K. (Eds.) Handbook of Amazonian languages, vol. 3. Berlin, 1991;
  • Derbyshire D.C. Arawakan languages // International encyclopedia of linguistics, ed. William Bright, vol. 1. New York, 1992;
  • Aikhenvald A.Y. Language contact in Amazonia. Oxford UP, 2002.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]