Aravački jezici
Aravački jezici | |
---|---|
Geografska rasprostranjenost | Južna Amerika i Centralna Amerika; do početka 20. veka i ostrva Karipskog mora |
Jezička klasifikacija | Makro-aravački jezici
|
Prajezik | Praaravački jezik |
Podpodela |
|
ISO 639-5 | awd |
Glotolog | araw1281[1] |
Geografska rasprostranjenost aravačkih jezika: severni aravački jezici južni aravački jezici Tačke predstavljaju moderne aravačke jezike. Svetlije oblasti predstavljaju verovatnu geografsku rasprostranjenost aravačkih jezika u vreme prvog kontakta sa Evropljanima. |
Aravački jezici (ili majpurski jezici) su jezička porodica, koja uključuje veliki broj jezika starosedelačkih naroda Južne Amerike i Kariba.
Praaravački jezik iz koga su nastali aravački jezici je nastao u Južnoj Americi. Vremenom su se seobom različitih aravačkih naroda, njihovi jezici proširili po Karipskim ostrvima (Mali Antili, Veliki Antili i Bahami); kasnije i po Centralnoj Americi (Honduras, Belize).
Aravački jezici su deo hipotetičke makro-aravačke grupe jezika.
Ime[uredi | uredi izvor]
Filipo Salvatore Gili je 1782. ovu porodicu jezika nazvao majpurski jezici po majpurskom jeziku, kojim se govorilo u delu Venecuele. Do ideje o postojanju ove porodice jezika, Gili je došao poređenjem majpurskog jezika sa drugim jezicima kod kojih je primetio postojanje sličnosti.
Vek kasnije naziv majpurski jezici je promenjen u aravački jezici, prema kulturno značajnijem aravačkom jeziku. Naziv aravački jezici je zatim potpuno potisnuo naziv majpurski jezici.
Sa pojavom hipoteze o postojanju makro-aravačke grupe jezika naziv majpurski jezici je ponovo ušao u upotrebu. Tada su severnoamerički lingvisti počeli da koriste naziv aravački jezici za širu grupu jezika, umesto naziva makro-aravački jezici, a za osnovnu jezičku porodicu u okviru makro-aravačke grupe jezika, počeli su da koriste naziv majpurski jezici, umesto naziva aravački jezici.
Klasifikacija[uredi | uredi izvor]
Aravačka porodica jezika je jedna od najvećih porodica jezika u Južnoj Americi. Ona se deli na dve glavne grane severnu i južnu, koje se dalje dele na manje podgrupe. Ukupan broj jezika u okviru ove porodice jezika je 65 (od kojih je 31 jezik izumro).
Aravački jezici:[2]
- Severna grana
- Gornjoamazonska (severnoamazonska) grupa:
- Zapadna podgrupa:
- Vainuma †
- Mariate †
- Anauja †
- Piapoko
- Ačagua
- Amarisana †
- Kabijari
- Varekena
- Mandavaka
- Žumana †
- Pase
- Kajvišana †
- Jukuna
- Guaru †
- Istočna podgrupa:
- Tariana
- Karu (kadava-puritana):
- Ipeka-kuripako
- Karutana-baniva
- Katapolitani-morivene-mapanai
- Resigaro
- Centralnoamazonska podgrupa:
- Marava †
- Bare †
- Ginao †
- Javitero †
- Baniva (abane, avane) †
- Baniva (baniva, kuripako)
- Majpure †
- Manao:
- Manao †
- Karijaj †
- Neklasifikovani:
- Varajku †
- Jabana †
- Virina †
- Širijana †
- Zapadna podgrupa:
- Primorska grupa:
- Aruan †
- Vapišanska podgrupa (reka Branko):
- Atorada
- Vapišana (vapićana)
- Mapidian
- Ta-aravačka (karibska aravačka) podgrupa:
- Taino †
- Guahiro (Vahiro)
- Parauhano
- Aravački
- Kalifuna (injeri, ostrvskokaribski) †
- Garifuna (crnokaribski)
- Šebajo? (moguće) †
- Kakuetio? (moguće) †
- Istočna grupa:[3]
- Palikur
- Maravan-karipura †
- Gornjoamazonska (severnoamazonska) grupa:
- Južna grana:
- Zapadna grupa:
- Janeša
- Čamikuro
- Centralna grupa:
- Paresi podgrupa:
- Paresi
- Saraveka
- Vaura podgrupa:
- Vaura-mehinaku
- Javalapiti
- Kustenau
- Paresi podgrupa:
- Krajnjejužna grupa:
- Terena (uključuje: kinikinao, terena, guana i čane)
- Moho podgrupa:
- Moho
- Baure
- Paunaka †
- Piro podgrupa:
- Piro (jine)
- Mačineri
- Injapari †
- Maško-piro (kuharenjo)
- Kanamari (kanamare) †
- Apurina
- Kampa grupa:
- Ašaninka (kampa)
- Ašeninka (uključuje: apurukajali, aciri, perene, pičis, ukajali i unini)
- Mačigenga (uključuje: nomacigenga, kakinte, nanti (kogapakori) i mačigenga)
- Zapadna grupa:
O jednom broju aravačkih jezika postoji mala količina podataka, zbog čega je otežana njihova klasifikacija:
- Kumeral
- Lapaču (apolista) †
- Morike †
- Omehes †
- Tomedes
- Enavenenave (saluma)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Arawakan”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.
- ^ Napomena: Izumrli jezici su ozanačeni znakom †.
- ^ Napomena: Moguće je da su ova dva jezika u stvari dijalekti jednog jezika.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Migliazza E., Campbell L. Panorama general de las lenguas indígenas en América. (Historia general de América, vol.10). Caracas, 1988;
- Payne D.L. A classification of Maipuran (Arawakan) languages based on shared lexical retentions // Derbyshire D.C., Pullum G.K. (Eds.) Handbook of Amazonian languages, vol. 3. Berlin, 1991;
- Derbyshire D.C. Arawakan languages // International encyclopedia of linguistics, ed. William Bright, vol. 1. New York, 1992;
- Aikhenvald A.Y. Language contact in Amazonia. Oxford UP, 2002.