Pređi na sadržaj

Arnold Rikli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arnold Rikli
Datum rođenja1823.
Mesto rođenjaWangen an der Aare
Datum smrti1906.
Mesto smrtiVolfsberg

Arnold Rikli (1823-1906) osnivač je pokreta koji je odbacivao lečenje lekovima, a insistirao na helio, aero i akva terapiji. Rođen je u Vangenu na padinama Arua u Švajcarskoj.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Otac mu je bio vlasnik velike radionice za bojenje. Po završetku osnovne i srednje škole, Rikli je najveće interesovanje pokazivao za matematiku i hemiju. Pored toga, obožavao je putovanja. Tako je jednom prilikom stigao i do Trsta gde je kupio knjigu dr Mudeja "Hidroterapija". U knjizi je bila opisana metoda jačanja zdravlja koja je za njega lično bila interesantna i koja ga je oduševila. Zapravo, kada je teže oboleo, primenjivajući "prirodnu" terapiju koja je bila u knjizi opisana i bez ikakve lekarske pomoći vrlo brzo ozdravio. To su bila njegova ispitivanja kako i koliko vazduh, sunce i voda utiču na čovekovo telo.

Rikli je zavoleo okolinu Julijskih i Kamniških Alpi. Koristio je svaku priliku da u ovim krajevima što duže boravi. Na očev zahtev, sagradio je fabriku za preradu koža u Sebahu kod Milštata. Međutim, poslovanje fabrike nije ga mnogo zanimalo; više ga je interesovalo čuvanje i održavanje zdravlja njegovih radnika i meštana. Zbog toga je fabriku ostavio svojoj braći 1855.godine i prelazi na Bled gde je osnovao "Prirodni zdravstveni zavod" i tako postao pokretač bledskog turizma. Živo je na Bledu leti, a ostalo vreme je provodio u Italiji gde je imao svoja predstavništva preko kojih je "regrutovao" goste Bleda.[2]

Arnoldove metode rada[uredi | uredi izvor]

Njegova zdravstvena metoda, u osnovi, bila je rekreacija (aktivni odmor), uz što izdašnije korišćenje lekovitosti vazduha, vode i sunca; to su, u osnovi, bili elementi na kojima je zasnivao svoju zdravstvenu terapiju.

Svoje prirodno ili, kako su ga još zvali, sunčano lečilište postavio je na prostoru ispred Bledskog grada, na samoj obali Jezera. Tu je sagradio 56 drvenih bungalova, kupalište sa otvorenim kabinama prema Jezeru.

Rikli je svojim pacijentima preporučivao svakodnevne dugotrajne šetnje, kako bi obezbedio što više kretanja i boravka na svežem vazduhu uz prisutnost korisnih sunčanih uticaja. U okolini bleda pronalazio je izletišta, označavao šetne staze; time je oblikovao svoje parkove za vazdušna kupanja. Posebno je insistirao na tome da se što duže boravi na proplancima i padinama Straže koja se nalazi uz samo Jezero, preko puta Bledskog grada. Turističko društvo "Bled" je na ovom terenu postavilo savremenu Riklijevu fitnes-promenadu.[traži se izvor]

Pored obaveze da borave u poluotvorenim bungalovima, korisnici programa svakodnevno su imali kupanje u Jezeru ili hladne kupke u posebnim kupalištima gde je voda imala samo 15 °C. Uz to su primenjivane tople i parne kupke za pojedine delove tela ili čitavo telo.

Kupanje je bilo bez kupaćih kostima, ali odvojeno za ženske i muške pacijente. Zajedničke su bile šetnje kraj Jezera i sunčanje na terasama kupališta. Uz to je bila primenjivana masaža i vegetarijanska ishrana.

Ovakav Riklijev zdravstveno-rekreativni tretman trajao je najčešće jedan-dva meseca. Poenta njegove okrepljujuće metode i uspeha bila je u tome da je učio i navikavao svoje pacijente izdašnom i jednostavnom životu u prirodi. To je, na neki način, bio i vizionarski poduhvat, jer je i u sadašnjim uslovima života često vraćamo ovim sadržajima i načinima primene rekreacije.

Umro je u Volzbergu u 83.godini života. Smatramo da je bilo vredno da se pomene i poštuje ono što je Rikli učinio. Njegovo delo i život mogu da nam služe za primer, jer tu ima dosta i sada da se nauči.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „A Very Brief History of Red Light. | Resonant FM”. web.archive.org. 2017-02-20. Arhivirano iz originala 20. 02. 2017. g. Pristupljeno 2020-02-05. 
  2. ^ Jain, Mahima A. „The birthplace of modern nature healing”. www.bbc.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-02-05. 
  3. ^ „Visoka voda kratila spanec”. zurnal24.si (na jeziku: slovenački). Pristupljeno 2020-02-05.