Pređi na sadržaj

Atletika na Letnjim olimpijskim igrama 2012 — štafeta 4 × 100 metara za muškarce

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Štafetna trka 4 h 100 metara za muškarce, je bila, jedna od 47 disciplina atletskog programa na Letnjim olimpijskim igrama 2012. u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo. Takmičenje je održano od 10. i 11. avgusta na Olimpijskom stadionu.

Učesnici

[uredi | uredi izvor]

Učestvovalo je 16 štafeta, iz isto toliko zemalja.


Sistem takmičenja

[uredi | uredi izvor]

Takmičnje u ovoj disciplini je ordžanao u dva dana.[1] Prvog dana u kvalifikacijama se učestvovale sve štafete koje su postigle kvalifikacione norme. Takmičari su bili podeljeni u dve grupe iz kojih su se po 3 najbrže štafete iz svake grupe i dve prema postignutom rezultatu plasirali u finale.[2]

Pregled takmičenja

[uredi | uredi izvor]

Dana 11. avgusta, štafeta Jamajke, za koju su trčali Nesta Karter, Majkl Frejter, Johan Blejk i Jusejn Bolt, osvojila je zlatnu medalju i oborila svoj svetski rekord od 37,04 postignut na Svetskom prvenstvu 2011. rezultatom 36,84 sek.

Karter nije dobro počeo i Trel Kimons iz SAD bio je na čelu prvih 100 metara. Kimons predaje štafetu, bivšem svetskom rekorderu i olimpijskom pobedniku Džastinu Gatlinu sačuvao vođstvo. Do treće izmene Amerika je imala blagu prednost nad Jamajkom, ali kada je Majkl Frejter predao štafetu Johanu Blejku, Blejk sustiže Tajsona Geja i sa blagom prednosi vrši poslednju izmenu sa Boltom, koji povećava prednost u trci sa Rajanom Bejlijem i sa prednosti od nekoliko metara prolazi kroz cilj u vremenu novog svetskog rekorda. SAD je bila druga sa novim nacionalnim rekordom[3], a Kanada treća, ali je diskvalifikovana jer je treći član štafete Džared Konaton, nagazio liniju susedne staze, pa je na njeno mesto došao Trinidad i Tobago[4]

U maju 2014. godine, član američke štafet 4 h 100 m Tajson Gej dobio je jednogodišnju suspenziju zbog korišćenja anaboličkih stereoida i oduzete su mu sve medalje i brisani svi rezultati 15. jula 2012. godine kada ih je prvi put upotrebio. U maju 2015. godine MOK je pisao Američkom olimpijskom komitetu tražeći da prikupi medalje ostalih učesnika štafete Trela Kimonsa,Džastina Gatlina, Rajana Bejlija ], Džefrija Dempsa i Darvisa Patona. Preraspodelom medalja Trinidad i Tobago je dobio srebro, a Francuska bronzu.[5][6]

Rekordi pre početka takmičenja

[uredi | uredi izvor]

(stanje 10. jul 2012.)

Svetski rekord 37,04 Jamajka
Nesta Karter
Majkl Frejter
Johan Blejk
Jusejn Bolt
 Jamajka Tegu, Južna Koreja 4. septembar 2011.
Olimpijski rekord 37,10 Jamajka
Nesta Karter
Majkl Frejter
Johan Blejk
Jusejn Bolt
 Jamajka Peking, Kina 22. avgust 2008.
Najbolji rezultat sezone 37,82 Racers Track Club
Mario Forsajt
Johan Blejk
Rouč Kimari
Jusejn Bolt
 Jamajka Kingston, Jamajka 21. april 2012.

Novi rekordi posle završetka takmičenja

[uredi | uredi izvor]
Svetski rekord 36,84  Jamajka
Nesta Karter
Majkl Frejter
Johan Blejk
Jusejn Bolt
London, UK 11. avgust 2012.
Olimpijski rekord
Najbolji svetski rezultat sezone

Satnica

[uredi | uredi izvor]
Satum Vreme Nivo
Petak 10. avgust, 2012 19:45 Kvalifikakije
Subota, 11. avgust 2012 21:00 Finale

Osvajači medalja

[uredi | uredi izvor]
'
Nesta Karter
Majkl Frejter
Johan Blejk
Jusejn Bolt
Kemar Bailey-Cole*
 Jamajka
Trel Kimons
Džastin Gatlin
Tajson Gej
Rajan Bejli
Džef Demps*
Darvis Paton*
 Sjedinjene Američke Države
Keston Bledman
Mark Berns
Emanuel Kalender
Ričard Tompson
 Trinidad i Tobago

* takmičari obeleženi zvezdicom su trčali u kvalifikacijama, ne i u finalu.

Rezultati

[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacije

[uredi | uredi izvor]

Štafete su bile podeljene u dve grupe po 8. U finale su se automatski kvalifikovale po prve tri iz obe grupe (KV) i dve prema postignutom rezultatu. (kv).[7][8]

Mesto Grupa Staza Zemlja Sastav štafete Rezultat Beleška
1. 2 7  Sjedinjene Američke Države Džef Demps, Darvis Paton
Trel Kimons Džastin Gatlin
37,38 KV, NR
2 1 6  Jamajka Nesta Karter, Majkl Frejter
Johan Blejk Kemar Bailey-Cole
37,39 KV, LRS
3 2 4  Kanada Gavin Smellie, Oluseyi Smith
Džared Konaton, Džastin Vorner
38,05 KV, LRS
4 2 9  Japan Rjota Jamagata, Masaši Eriguči
Šindži Takahira, Shota Iizuka
38,07 KV, LRS
5 1 4  Trinidad i Tobago Ričard Tompson, Mark Berns
Emanuel Kalender, Keston Bledman
38,10 KV, LRS
6 2 5  Francuska Žimi Viko, Kristof Lemetr
Pjer-Aleksi Pesono, Rolan Ponjon
38,15 kv
7 2 2  Australija Entoni Alozi, Ajzek Ntiamoa
Endru Makabe, Džošua Ros
38,17 kv OKR
8 1 7  Holandija Brajan Marijano, Čurandi Martina
Đovani Kodrington, Patrik van Lojk
38,29 KV, NR
9 2 3  Poljska Kamil Masztak, Darijuš Kuć
Robert Kubačik, Kamil Krinjski
38.31 NR
10 1 8  Brazil Aldemir da Silva Junior, Sandro Vijana
Nilson Andre, Bruno de Baroš
38,35 LRS
11 2 6  Nemačka Julijan Rojs, Tobijas Unger
Aleksander Kozenkov, Lukas Jakubčik
38,37
12 1 5  Kina Guo Fan, Ljang Đahuang
Su Bingtjen, Džang Pjemeng
38,38 NR
13 1 4  Sent Kits i Nevis Lestrod Roland, Džejson Rodžers
Antoan Adams, Bridžeš Lorens
38,41 NR
14 1 9  Italija Simone Kolio, Žak Ripareli
Davide Manenti, Fabio Čeruti
38,58 LRS
15 2 8  Hongkong Tang Yik Chun, Lai Chun Ho
Ng Ka Fung, Či Ho Cui
38,61
1 2  Ujedinjeno Kraljevstvo Kristijan Malkom, Dvejn Čejmbers
Danijel Talbot, Adam Džemili
DISK (37,93)

Finale

[uredi | uredi izvor]
Mesto Staza Atletičar Zemlja Rezultat Beleška
6  Jamajka Nesta Karter, Majkl Frejter
Johan Blejk, Jusejn Bolt
36,84 SR, OR, SAR, NR
9  Trinidad i Tobago Keston Bledman, Mark Berns
Emanuel Kalender, Ričard Tompson
38,12
3  Francuska Žimi Viko, Kristof Lemetr
Pjer-Aleksi Pesono, Rolan Ponjon
38,16
4. 4  Japan Ryota Yamagata, Masaši Eriguči
Šindži Takahira, Shota Iizuka
38,35
5. 8  Holandija Brajan Marijano, Čurandi Martina
Đovani Kodrington, Patrik van Lojk
38,39
6. 2  Australija Entoni Alozi, Ajzek Ntiamoa
Endru Makabe, Džošua Ros
38,43
5  Kanada Gavin Smellie, Oluseyi Smith
Džared Konaton, Džastin Vorner
DISK (38,07) 163.3a
- 7  Sjedinjene Američke Države * Trel Kimons, Džastin Gatlin
Tajson Gej, Rajan Bejli
37,04 NRDisk.[9]
  • Član štafete SAD Tajson Gej diskvalifikovan je pošto je koristio anaboličke steroide, pa je diskvalifikovana kompletna štafeta i oduzeta im je srebrna medalja. Medalje su naknadon dedeljene trećm Trinidadu i Tobagu, a bronza Francuskoj.

Izvori

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]