Aul Hircije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aul Hircije (lat. Aulus Hirtius, oko 90. p.n.e-43. p. n. e.) bio je rimski istoričar, vojskovođa i državnik. Istakao se u Mutinskom ratu, na strani Senata protiv Marka Antonija.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vojskovođa[uredi | uredi izvor]

Kao jedan od Cezarovih bliskih saradnika, učestvovao je u osvajanju Galije. Posle Cezarove smrti (44. p. n. e.), pridružio se protivnicima Marka Antonija i 43. p. n. e. postao konzul. Uz pomoć mladog Oktavijana Avgusta, Cezarovog naslednika, pobedio je Antonija 25. aprila 43. p. n. e. kod Mutine (Modena), ali je poginuo u bici. Njegova vojska, sastavljena većinom od Cezarovih veterana, odmah je prešla Oktavijanu, što je dovelo do pada Republike i uvođenja Drugog trijumvirata.[1]

Pisac[uredi | uredi izvor]

Cezarovim Komentarima dodao je osmu knjigu Galskog rata i, verovatno, istoriju aleksandrijskog rata, u kojima ne pokazuje mnogo vojnog iskustva. Pretpostavlja se da su istoriju afričkog i španskog rata, na njegov zahtev i pod njegovim imenom, napisali neki učesnici tih ratova.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 3), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 470

Literatura[uredi | uredi izvor]