Pređi na sadržaj

Autorski ugovor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Autorski ugovori, kao i svaki drugi ugovori, predstavljaju saglasnost dva ili više lica o bitnim elementima ugovora. Autorski ugovori su specifični po tome što nastaju u vezi sa stvaranjem autorskog dela, prenošenjem autorskog prava, ustupanjem autorskog prava ili izvođenjem ili preradom autorskog dela, izradom filmskog dela. Pod autorskim delom smatramo originalnu, intelektualnu tvorevinu ljudskog duha. Prava autora književnih, naučnih, stručnih i umetničkih dela, pravo interpretatora, pravo prvog izdavaoca slobodnoh dela, prava proizvođala fonograma, videograma, emisija i baza podataka, način ostvarivanja autorskih prava regulisana su Zakonom o autorskim i srodnim pravima ).[1] Zavod za intelektualnu svojinu Republike Srbije je nacionalni centar za zaštitu intelektualne svojine. Zavod, između ostalog, obavlja i stručne poslove koji se odnose i na autorska i srodna prava.

Zakon određuje da se autorski ugovori, ukoliko nije drugačije određeno, moraju zaključivati u pisanoj formi (Ugovori o objavljivanju crteža, beležaka u novinama, časopisima i periodičnoj štampi ne moraju). Za vreme trajanja ugovora, autor mora garantovati drugoj strani potpisnici da će moći da koristi autorsko delo bez uznemiravanja trećih lica. Svaki autorski ugovor, bez obzira na vrstu, mora da sadrži određene bitne elemente: imena ugovornih strana, naslov, odnosno identifikaciju autorskog dela, prava koja su predmet ustupanja ili prenosa, visinu, način i rokove plaćanja autorske naknade kao i sadržinska, prostorna i vremenska ograničenja ako postoje.

Vrste ugovora[uredi | uredi izvor]

Zakon posebno reguliše nekoliko kategorija ugovora o prenosu autorskih prava

Izdavački ugovor[uredi | uredi izvor]

Izdavački ugovor je, sigurno, jedan od najznačajnijih autorskih ugovora i zaključuje se povodom iskorišćavanja književnih, naučnih, dramskih i muzičkih dela svih onih dela koji se umnožavaju štampanjem i objavljivanjem u obliku knjiga, brošura, novina i sl. Ovaj ugovor se zaključuje između autora dela (ili drugog nosioca autorskog prava) sa jedne strane i izdavača, sa druge strane. Ugovorom se prenosi pravo na umnožavanje autorskog dela i pravo na stavljanje u promet tako umnoženih primeraka. Rukopis ili drugi originalni primerak autorskog dela koji autor preda izdavaču, ostaje u svojini autora, osim crteža, članaka i drugih priloga u novinama. Ovaj ugovor spada u isključive autorske ugovore jer za vreme važenja izdavačkog ugovora, autor ne može svoje pravo objavljivanja autorskog dela ustupiti trećem licu osim ako se delo ne izdaje na nekom drugom jeziku, a osnovnim ugovorom to nije predviđeno. Glavna autorova obaveza u izdavačkom ugovoru je da prenese na izdavača pravo na objavljivanje dela, dok je izdavač dužan da delo objavi, pusti ga u promet i plati autoru ugovoreni honorar. Izdavač koji je regulisao pravo da delo izda u formi knjige, ima tokom perioda od tri godine od dana sklapanja izdavačkog ugovora preče pravo na umnožavanje dela i stavljenje u promet primeraka tog dela u formi elektronskog zapisa (kompakt-disk). U praksi se nailazi na više vrsta izdavačkih ugovora. Pravi izdavački ugovor gde je predmet zaštićeno autorsko delo i nepravi (predmet je nezaštićeno autorsko delo kome je protekla zaštita), može se raditi i o ugovoru o narudžbini, komisioni izdavački ugovor, ugovor o budućim delima.

Elementi izdavačkog ugovora[uredi | uredi izvor]

  • rok u kojem je autor dužan da izdavaču preda uredan rukopis ili drugi originalni primerak dela kako bi mu omogućio umnožavanje (uobičajeni rok je godinu dana od dana prijema rukopisa)
  • rok u kojem je izdavač dužan da otpočne sa puštanjem u promet primerke dela
  • broj izdanja koji je izdavač ovlašćen da izda (ukoliko nije drugačije dogovoreno, izdavač ima pravo samo na jedno izdanje dela)
  • visina tiraža, odnosno broj primeraka odštampanog dela jednog izdanja (minimalni tiraž je 500 primeraka)
  • rok u kome izdavač, po iscrpljenju tiraža prethodnog izdanja, mora otpočeti sa puštanjem u promet primeraka narednog izdanja, ako je ono dogovoreno i u roku od godinu dana od kada je autor to zahtevao.
  • izgled i tehnička oprema primeraka dela
  • obračun autorskog honorara
  • broj besplatno ustupljenih umnoženih primeraka autorovog dela od strane izdavača

Ugovor o predstavljanju (prikazivanju) i izvođenju dela[uredi | uredi izvor]

Kod ugovora o predstavljanju, predmet je dramsko, dramsko-muzičko, koreografsko ili pantomimičarsko delo, dela namenjena scenskom izvođenju u operama, pozorištima, ateljeima, domovima kulture, bioskopima, preko radio i TV stanica. Autorskim ugovorom o izvođenju dela regulišu se obaveze izvođača prema autoru za dela koja nisu prevashodno namenjena scenskom izvođenju (javna recitacija književnog dela ili izvođenje muzičkih dela).

Autor je dužan da preda delo koje je predmet ugovora korisniku ali rukopis ili original dela ostaje svojina autora. Korisnik je dužan da autoru, odnosno nosiocu autorskog prava, omogući uvid u predstavljanje i izvođenje dela i da poštuje autorova moralna prava, da objavi ime i prezime autora, ne sme da delo skraćuje ili prerađuje bez saglasnosti autora.

Ugovor o preradi dela[uredi | uredi izvor]

Ovim ugovorom autor dela ili njegov naslednik daju drugom licu dozvolu za preradu dela radi scenskog prikazivanja – izvođenja, snimanja filmskog dela ili za druge upotrebe. Da bi neko prerađeno delo bilo autorsko delo, u njemu se moraju prepoznavati karakteristični elementi izvornog dela, zato je osnova ovakvog ugovora jasno određen predmet prerade dela i radi čega se prerada vrši. Ako se ovakvim ugovorom regulišu prava prerade autorskog dela u filmsko delo to znači da je autor, odnosno njegov naslednik, ustupio sledeća prava: pravo na preradu dela za stvaranje filmskog dela, na umnožavanje primeraka tako stvorenog filmskog dela i njihovo stavljanje upromet, na prikazivanje filmskog dela i na titlovanje i sinhronizaciju na druge jezike.

Ugovor o narudžbini autorskog dela[uredi | uredi izvor]

Ovim ugovorom se autor obavezuje da za naručioca izradi autorsko delo i preda mu primerak tog dela. Na takav način se može stvoriti skulptura, portret ili umetnička slika. Autor je dužan da posao završi i preda primerak dela naraučiocu, a naručilac se obavezuje da primi rad i isplati ugovorenu nadoknadu. Specifičnost kod ovakvih ugovora je u tome sto naručilac autorskog dela, kao finansijer, ima pravo da usmerava i kontroliše postupak stvaranja dela, da daje sugestije ali ne sme da ograničava slobodu umetničkog, stručnog ili naučnog izražavanja autora. Kada se po narudžbini stvara kolektivno delo u čijem stvaranju učestvuje veći broj saradnika, ovakvo delo se pojavljuje kao jedinstveno, kolektivno autorsko delo. Takav slučaj je sa enciklopedijama, leksikonima, antologijama, rečnicima, priručnicima i sl. Nosilac autorskog prava je naručilac posla kome autori priloga ustupaju svoja imovinska prava dok svaki od saradnika koji učestvuje u stvaranju jednog ovakvog dela, zadržava autorska prava na svom doprinosu. Naručilac ima pravo da delo objavi bez saglasnosti saradnika i da delo iskorišćava pod svojim imenom, ali na svakom primerku dela mora označiti ime autora svih autorskih priloga kolektivnog dela.

Ugovor o filmskom delu[uredi | uredi izvor]

Ovakvi ugovori se zaključuju pre nastanka dela i u kome se producent pojavljuje kao investitor projekta, a autori mu, nakon isplate autorske naknade, ustupaju svoja imovinskopravna ovlašćenja. Lica koja učestvuju u stvaranju filmskog dela su brojna i njihovi doprinosi su različiti i uprkos tome, filmsko delo ne predstavlja zbir raznih autorskih dela već je to rezultat kolektivnog rada. Prvu grupu lica sa kojima se sklapaju posebni ugovori su ugovori sa koautorima i to ugovor o scenariju, o režiji, o filmskoj muzici, o snimanju. Ugovori sa koautorima podrazumevaju da isti imaju pravo da budu obaveštavani o ostvarenom prometu i svim drugim vidovima iskorišćavanja filmskog dela. Zakon posebno reguliše status kompozitora filmske muzike i pisca scenarija i oni mogu da svoje delo samostalno iskorišćavaju, odvojeno od filmskog dela, ukoliko to ugovorom nije drugačije regulisano. Drugu grupu ugovora predstavljaju ugovori sa autorima koji nisu koautori – scenografi, kostimografi, autori maske i sl. i u pogledu pravnog statusa uživaju ista prava kao i koautori. U ovakvim ugovorima je veoma važno utvrditi predmet ugovora jer filmsko delo može da se snima po nekom već postojećem delu (prethodi ugovor o filmskoj preradi – adaptaciji), predmet ugovora može da bude književno ili muzičko delo koje prethodi filmskom delu pa se prerađuje za potrebe filma, ili potpuno novo originalno delo. Filmsko delo se smatra završenim kada je postignut dogovor o konačnoj verziji između koautora i producenta – proizvođača filmskog dela. Bitan element ovakvih ugovora je i naknada koja se može definisati na više načina. Ona se može ugovoriti procentualno - od prihoda ostvarenih u zemlji ili od izvoza ili od ostvarene dobiti i sl. Vremenska klauzula o završetku filmskog dela je veoma važna kod ovakvih ugovora. Ukoliko se delo ne snimi u roku od tri godine od dana zaključenja ugovora, koautori i autori mogu zahtevati raskid ugovora i tražiti naknadu štete.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Službeni glasnik RS“ br 16/2009”. Arhivirano iz originala 18. 12. 2011. g. Pristupljeno 15. 12. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • K. Damjanović, V. Marić, „Intelektualna svojina“, Službeni glasnik, Beograd, 2009.
  • Zavod za intelektualnu svojinu Republike Srbije [1]