Balans štangla

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Balans štangla (u crnoj boji) pričvršćena preko gumenih čaura za šasiju; desno šipka/spona koja povezuje balans štanglu sa vešanjem točka.

Balans štangla je deo vešanja vozila koja doprinosi stabilnosti vozila, to je posebno primetno u krivinama i na lošim putevima. Balans štangla je pričvršćena za karoseriju (ili šasiju) i povezuje levi i desni točak vozila time potpomaže stabilnosti vozila nezavisno od tvrdoće amortizera i opruga. Prvi patent za balans štanglu je dodeljen Kanađaninu Stivenu Kolmenu 22. aprila 1919.[1][2]

Balans štangla donekle ograničava gore-dole kretanje dva točka na istoj osovini time sprečavajući preveliko naginjanje vozila na jednu ili drugu stranu, mada postoji dosta varijacija u dizajnu zajednička funkcija svih balans štangli je da primora da se točkovi podižu i spuštaju (na isti nivo) što je približnije moguće.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mario Theriault, Great Maritime Inventions 1833-1950, Goose Lane Editions, 2001, p. 69
  2. ^ Coleman, Stephen L. Chancey (1919-04-22). „Patent Summary: CA 189894 Spring suspension”. Canadian Intellectual Property Office. Pristupljeno 2014-08-21.