Banđalang
![]() Rasprostranjenost banđalangijskih naroda i njihovih jezika Rasprostanjenost ostalih pama-njunganskih jezika | |
Regioni sa značajnom populacijom | |
---|---|
severoistočni Novi Južni Vels | |
Jezici | |
banđalanški jezik i engleski jezik | |
Religija | |
hrišćanstvo | |
Srodne etničke grupe | |
ostali pama-njunganski narodi |
Banđalanzi su starosedelački narod istočne obale Australije, tačnije priobalja severoistočnog Novog Južnog Velsa. Banđalanška tradicionalna teritorija se nalazi u blizini Sidneja, od koga je udaljena 550 km. Danas se na njenom delu nalazi Nacionalni Park Banđalang.
Narod Banđalang potiče od dela banđalangijskih plemena, koja su upotrebljavala dijalekte banđalanškog jezika (donjoričmondska grupa banđalangijskih dijalekata).
Arakvali Bajron Beja su jedno od plemena naroda Banđalang.[1]
Jezik[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2c/Camp_at_Gladfield.png/220px-Camp_at_Gladfield.png)
Banđalangijski jezici su grana pama-njunganskih jezika. Sastoje se od većeg broja dijalekata koji čine dijalekatski kontinuum, ovi dijalekti se grupišu u 4 klastera. Jedan od njih je banđalanški jezik (donjoričmondska grupa banđalangijskih dijalekata), koji ima 4 dijalekta.
Banđalangijski jezici imaju dve neobične osobine: jedan broj slogova je jako naglašen, dok su drugi „nerazgovetni”, druga osobina je klasifikovanje polova u 4 roda: (1) muški (2) ženski (3) drvenasti i (4) nijedan.[2]
Zemlja[uredi | uredi izvor]
Prema Normanu Tindejlu, banđalanška zemlja je obuhvatala površinu od 6.000 km², a nalazila se istočno od srednjeg toka Klarens River i severno od njenog donjeg toka, prostirala se oko donjeg toka reke Ričmond River (na čijoj obali se nalazi grad Balina), u unutrašnjosti (na zapadu) se protezala do sela Tabulam i Barjugil, koja se nalaze u blizini srednjeg toka reke Klarens River. Zemlja priobalne banđalanške horde (ili plemena) Vijabal nije dopirala dalje od sela Repvil.[3]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Bunjalung of Byron Bay 2001.
- ^ Sharpe 1993, str. 76.
- ^ Tindale 1974, str. 191.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- „Bunjalung of Byron Bay (Arakwal) Indigenous Land Use Agreement”. Agreements, Treaties and Negotiated Settlements (ATNS) project. 28. 8. 2001. Arhivirano iz originala 29. 02. 2020. g. Pristupljeno 18. 01. 2020.
- Sharpe, Margaret C. (1993). „Bunjalung: Teaching a Disappearing Language”. Ur.: Walsh, Michael; Yallop, Colin. Language and Culture in Aboriginal Australia. Aboriginal Studies Press. ISBN 978-0-855-75241-5.
- Tindale, Norman Barnett (1974). „Badjalang (QLD)”. Aboriginal Tribes of Australia: Their Terrain, Environmental Controls, Distribution, Limits, and Proper Names. Australian National University Press. Arhivirano iz originala 10. 01. 2020. g. Pristupljeno 18. 01. 2020. Nevalidan unos
|dead-url=dead
(pomoć)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Bundjalung of Byron Bay Aboriginal Corporation, representing the Bundjalung and Arakwal people, land and waters (jezik: engleski)
- Bibliography of Bundjalung language and people resources, at the Australian Institute of Aboriginal and Torres Strait Islander Studies (jezik: engleski)
- A Walk in the Park Series: "New South Wales - Arakwal National Park" ABC Radio (December 2004) Accessed 21. 5. 2008. (jezik: engleski)
- "Badjalang" AusAnthrop Australian Aboriginal tribal database. Accessed 20. 5. 2008. (jezik: engleski)
- Bunjalung of Byron Bay (Arakwal) Indigenous Land Use Agreement (ILUA) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. februar 2020) Accessed 21. 5. 2008. (jezik: engleski)
- New South Wales Department of Environment and Climate Change Aboriginal cultural heritage webpage Living on the frontier Accessed 21. 5. 2008. (jezik: engleski)