Bajkalska orogeneza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bajkalska orogeneza je najstarija od četiri velike orogeneze, u geološkoj istoriji Zemljine kore, u okviru kojih se vršilo stvaranje planinskih venaca i sistema. Počela je krajem prekambrijuma i početkom paleozoika, dakle pre oko milijardu godina. Ova orogeneza zahvatila je skoro celu Zemlju i dovela je do stvaranja prvih kopnenih masa, tj. geoantiklinala i geosinklinala. Njenim pokretima, početkom paleozoika, nastale su prve, najstarije platforme na severnoj i južnoj hemisferi. Platforme nastale na severnoj hemisferi su: Severno-američka (Kanadska), Ruska, Sibirska, Kinesko-korejska, a na južnoj: Južnoamerička, Afrička, Australijska. Ove platforme pripadale su tadašnjem jedinstvenom kopnu – Pangea. Uporedo sa stvaranjem kopna nastale su i nove oblasti sedimentacije, tj. geosinklinale: Tihookeanska, Tetis ili Sredozemna geosinklinala, Uralo-mongolska i Atlantska ili Kaledonska.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Petrović D., Manojlović P., (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.