Beverli Palesa Ditsi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Beverli Palesa Ditsi
Beverli Palesa Ditsi na prvoj Paradi ponosa u Južnoafričkoj Republici, 1990.
Datum rođenja1971.
Mesto rođenjaSoveto

Beverli Palesa Ditsi (engl. Beverley Palesa Ditsie) jeste LGBT+ aktivistkinja i producentkinja.[1] Ditsi je jedna od osnivača organizacije za prava LGBT+ osoba, Gej i lezbijske organizacije Vitvatersrand (GLOW). [2] Ona je takođe prva osoba koja se obratila Ujedinjenim nacijama u vezi sa LGBT problemima.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ditsi je rođena u Orlando Vestu, Soveto, u Južnoafričkoj Republici 1971. godine. Ditsi je učestvovala u organizovanju prve parade ponosa u Južnoj Africi.[2] Parada je održana u Johanezburgu 1990. godine.[1] Ditsi i njen prijatelj Sajmon Nkoli, još jedan aktivista, zajedno su radili na organizovanju prajda nakon što je Sajmon došao na ovu ideju tokom svoje posete Sjedinjenim Državama.[3] Tokom samog događaja, ona je govorila na televiziji uživo i postala „kulturna ikona”, ali takođe i meta mržnje i nepoštovanja.[1] Izjavila je da je morala imati pratnju oko dve nedelje nakon parade ponosa zarad svoje sigurnosti.[1] Ditsi je ključna osoba za trenutne LGBT+ aktivnosti, pošto se bavi kulturnom i rasnom razlikom između LGBT osoba u Južnoj Africi.[4]

Ditsi je držala govor na konferenciji Ujedinjenih nacija o ženama 1995. godine i bila je prva afrička lezbijka koja se bavi gej i lezbijskim pravima na 4. Svetskoj konferenciji o ženama."[5] Pokušala je da ubedi delegate UN da usvoje rezolucije kojima bi se priznale seksualne raznolikosti.[6] Ditsi je od 1980. godine radila kao glumica i režiserka na televiziji, čime je postala prva crna dečja zvezda na televiziji.[7] Krajem devedesetih, ona je bila učesnica rijaliti-programa Uživo - Zajednice, i bila je jedina crna lezbijka u emisiji.[8] Takođe je napisala, režirala i potpomogla stvaranju preko 20 dokumentarnih filmova, prikazanih na nacionalnom i međunarodnom nivou. Njen prvi dokumentarni film Sajmon i ja (2001)[9] osvojio je niz nagrada publike, među kojima je i najbolji dokumentarni film Oksfam / Pogledi Afrike 2004. u Montrealu, Kanada.[10] Radnja filma Sajmon i ja je autobiografska, nakon njenog „ličnog i političkog” putovanja sa Nkolijem.[9] Film koristi i intervjue i arhivske materijale.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Matebeni, Zethu (2011). „TRACKS: Researching Sexualities Walking AbOUT the City of Johannesburg”. Ur.: Tamale, Sylvia. African Sexualities: A Reader. Pamabazuka Press. str. 50—52. ISBN 978-0857490162. 
  2. ^ a b Langan, Michael (2014). „Beverly & I: Interview with Beverley Ditsie”. Polari Magazine. Pristupljeno 24. 2. 2016. 
  3. ^ Mohlamme, Charity (2006). „It Was Part Of Our Coming Out...”. Ur.: de Waal, Shaun; Manion, Anthony. Pride: Protest and Celebration. Fanele. str. 36. ISBN 978-1-77009-261-7. 
  4. ^ Beason, Tyrone (16. 8. 2014). „Gay Rights in Name Only in the 'Rainbow Nation'. The Seattle Times. Pristupljeno 24. 2. 2016. 
  5. ^ Lorway, Robert (2014). Namibia's Rainbow Project: Gay Rights in an African Nation. Indiana University Press. str. 19. ISBN 9780253015273. 
  6. ^ Manthorpe, Jonathan (14. 9. 1995). „UN Delegates Split on Lesbianism”. Medicine Hat News. Pristupljeno 24. 2. 2016 — preko Newspaper Archive. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  7. ^ „Film Makers”. Encounters. Pristupljeno 24. 2. 2016. 
  8. ^ Munro, Brenna M. (2009). „Queer Family Romance: Writing the 'New' South Africa in the 1990s”. GLQ: A Journal of Lesbian and Gay Studies. 15 (3): 397—439. Pristupljeno 24. 2. 2016 — preko Project MUSE. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  9. ^ a b „Simon and I”. Steps For the Future. Pristupljeno 24. 2. 2016. 
  10. ^ Women Make Movies
  11. ^ Hoad, Neville Wallace; Martin, Karen; Reid, Graeme (2010). Sex and Politics in South Africa. Double Storey Publishers. ISBN 9781770130159. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]