Pređi na sadržaj

Беовулф и Грендел

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Beovulf i Grendel
Filmski poster
Izvorni naslovBeowulf & Grendel
RežijaSturla Gunarson
ScenarioEndru Raj Berzins
ProducentPol Stivens
Erik Džordan
Sturla Gunarson
Džejson Pijt
Majkl Kovan
Ana Marija Karlsdotir
Temelji se naBeovulf
Glavne ulogeDžerard Batler
Stelan Skarsgord
Ingvar Sigurdson
Sara Poli
Edi Marsan
Toni Karan
Ronan Vajbert
Rori Makan
Martin Delejni
MuzikaHilmar Ern Hilmarson
Direktor
fotografije
Jan Kiser
MontažaDžef Voren
StudioTruly Indie
Godina2005.
Trajanje102 minuta
Zemlja Kanada
 Island
 UK
Jezikengleski
Veb-sajtwww.beowulfandgrendel.com
IMDb veza

Beovulf i Grendel (engl. Beowulf & Grendel) je kanadsko-islandski fantastični akcioni film iz 2005. godine, režisera Sturle Gunarsona, labavo zasnovan na istoimenoj staroenglesoj epskoj pesmi. U glavnim ulogama su Džerard Batler kao Beovulf, Stelan Skarsgord kao Hrotgar i Sara Poli kao veštica Selma. Scenario je napisao Endru Raj Berzins. Muziku je komponovao Hilmar Ern Hilmarson.

Film je rađen u koprodukciji kompanija Eurasia Motion Pictures (Kanada), Spice Factory (Velika Britanija) i Bjolfskvida (Island), a snimljen je na Islandu.

Godine 2006. objavljen je dokumentarac o problematičnom snimanju Beovulfa i Grendela, pod nazivom Gnev bogova, koji je osvojio šest filmskih nagrada u Evropi i SAD.

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Godine 500, Hrotgar, kralj Danske, i grupa ratnika jure krupnog i snažnog čoveka, koga smatraju trolom, i njegovog mladog sina, koji već ima malje na obrazima i bradi, do ivice strme primorske litice. Otac upućuje svog malog sina Grendela da se sakrije od vidika napadača, nakon čega Danci ubiju oca, a njegovo mrtvo telo pada na plažu daleko ispod. Danski kralj vidi mladog Grendela, ali ga poštedi. Kasnije, Grendel pronalazi telo svog oca i odseca mu glavu da bi je odneo kući. Mnogo godina kasnije, odsečena (i mumificirana) glava se nalazi unutar pećine, očigledno kao središnji deo primitivnog spomenika. Dečak Grendel je sada narastao i ojačao kao njegov otac, i razmišljajući o glavi, planira osvetu.

Kada Hrotgar pronađe dvadeset svojih ratnika ubijenih u njegovoj velikoj dvorani, danski kralj pada u depresiju. Beovulf, uz dozvolu Higelaka, kralja Jetalanda, plovi u Dansku sa trinaest Geata da ubije Grendela kao uslugu Hrotgaru. Hrotgar pozdravlja dolazak Beovulfa i njegovih ratnika, ali kraljevo selo je palo u duboko očajanje i mnogi paganski seljani prelaze u hrišćanstvo na nagovor irskog monaha. Iako Grendel upadne u Hrotgarovo selo tokom noći, on radije bira da pobegne, a ne da se bori. Veštica Selma kaže Beovulfu da se Grendel neće boriti protiv njega jer mu Beovulf nije učinio ništa loše.

Jedan seljanin, nedavno kršten i koji se sada ne boji smrti, vodi Beovulfa i njegove ljude do litice iznad Grendelove pećine. Međutim, Geati ne ulaze, jer nemaju konopac da se spuste niz liticu. Kada je taj seljanin pronađen mrtav, Beovulf i njegovi ljudi se vraćaju sa konopcem i ulaze u Grendelovu tajnu pećinu, gde jedan od Beovulfovih ljudi sakati mumificiranu glavu Grendelovog oca. Te noći, Grendel upada u Hrotgarovu veliku dvoranu, ubija Geata koji je oskrnavio glavu njegovog oca, nakon čega skače sa drugog sprata, ali ga Beovulf uhvati u zamku. Grendel, ne želeći da bude zarobljen, uspeva da pobegne odsecanjem sopstvene zarobljene ruke. On beži na plažu i pada u vodu, gde njegovo telo preuzima misteriozna ruka. Nakon toga Hrotgar priznaje Beovulfu da je ubio Grendelovog oca jer je ukrao ribu, ali da je poštedeo dete Grendela iz sažaljenja. Odsečenu Grendelovu ruku Danci čuvaju kao trofej. Otkrivajući više o Grendelu, Selma pripoveda da ju je Grendel jednom nespretno silovao i da je štiti od tog dana; a Beovulf postaje njen ljubavnik. Geati i Danci zakucavaju Grendelovu ruku za gredu dvorane kao trofej.

Tokom noći, Dance kasnije napada Grendelova majka, morska veštica, koja ubija neke ljude i uzima sinovljevu ruku. Beovulf i Geati se vraćaju u Grendelovu pećinu treći put da istraže. Pronalaze podvodni prolaz skriven u jezercetu unutar pećine. Beovulf roni kroz ovaj prolaz i pronalazi Grendelovo telo u pećini na drugom kraju. Kada je pregledao telo, iznenada ga napada morska veštica, ali on uspeva da je ubije mačem iz njenog blaga. Zatim primećuje da je bitku posmatralo Grendelovo i Selmino dete. Kasnije Beovulf, sa Grendelovim sinom koji gleda, ceremonijalno sahrani Grendela. Ubrzo nakon toga, Beovulf i njegova grupa Geata napuštaju Dansku brodom, upozorivši Selmu da mora da sakrije svog sina, kako ga Danci ne bi ubili.

Glumac Uloga
Džerard Batler Beovulf
Stelan Skarsgord Hrotgar
Ingvar Sigurdson Grendel
Sara Poli Selma
Edi Marsan otac Brendan
Toni Karan Hondšio
Ronan Vajbert Torkel
Rori Makan Breka
Martin Delejni Torfin

Postavka

[uredi | uredi izvor]

Dok je deo filma ostao veran originalnoj pesmi, drugi elementi zapleta odstupaju od originalne priče: predstavljena su četiri nova lika (Grendelov otac, veštica Selma, otac Brendan i Grendelov sin), a nekoliko povezanih tačaka zapleta je posebno razvijeno za film.

Radnja se odvija u prvoj polovini 6. veka nove ere u današnjoj Danskoj, ali je snimanje filma na Islandu pružilo mnogo panoramskih pogleda na pejzaž te zemlje.

Prijem

[uredi | uredi izvor]

Na sajtu Rotten Tomatoes, Beovulf i Grendel ima rejting odobravanja od 47%, na osnovu 34 recenzije, i prosečnu ocenu od 5,42/10. Konsenzus sajta glasi: „Uprkos impresivnom islandskom pejzažu, Beovulf i Grendel ne uspeva da pronađe svoje uporište u prelasku sa epske priče na veliko platno.”[1] Na Metakritiku, film ima prosečnu ponderisanu ocenu od 53 od 100, na osnovu 16 kritičara, što ukazuje na „mešovite ili prosečne kritike”.[2]

Tod Makarti iz časopisa Variety izjavio je da je film „previše uglađen” uprkos impresivnoj kinematografiji i uverljivosti.[3] Mik Lasal iz novina San Francisco Chronicle smatrao je da je pokušaj da se klasična legenda pretvori u priču o moralu, umanjio uticaj filma, kritikujući i ulogu Sare Poli.[4] Manola Dargis iz novina The New York Times dala je filmu dve od četiri zvezdice, komentarišući da, iako je imao odlične kinematografske i produkcijske vrednosti, film je izgubio na značaju reinterperacijom Grendela i uklanjanjem svih mističnih elemenata originalne priče.[5] Nik Šager iz časopisa Slant Magazine ponudio je sličnu kritiku, navodeći da film „nije uspeo da stvori potreban stepen mitske veličine” što je u velikoj meri umanjilo obim i moć originalnog epa. Šager je takođe kritikovao dodatu vulgarnost filma i ulogu Polijeve.[6]

Film nije bio bez svojih pristalica: Liza Švarcbaum iz časopisa Entertainment Weekly pohvalila je film zbog njegovog naturalističkog pristupa i režije.[7]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Beowulf and Grendel (2006)”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 18. 8. 2020. 
  2. ^ „Beowulf and Grendel reviews”. Metacritic. Pristupljeno 18. 8. 2020. 
  3. ^ McCarthy, Todd (13. 10. 2005). „Beowulf & Grendel”. Variety. Pristupljeno 4. 6. 2020. 
  4. ^ LaSalle, Mick (30. 6. 2006). „Beowulf meets girl; girl meets troll. Eeew.”. San Francisco Chronicle. Pristupljeno 18. 8. 2020. 
  5. ^ Dargis, Manohla (7. 7. 2006). „An Ancient Monster Rises Again in 'Beowulf & Grendel'. The New York Times. Arhivirano iz originala 3. 7. 2015. g. Pristupljeno 20. 8. 2020. 
  6. ^ Schager, Nick (25. 7. 2006). „Review: Beowulf & Grendal”. Slant Magazine. Pristupljeno 20. 8. 2020. 
  7. ^ Schwarzbaum, Lisa (12. 7. 2006). „Beowulf & Grendel”. Entertainment Weekly. Pristupljeno 18. 8. 2020. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]