Berzence
| Berzence mađ. Berzence | |
|---|---|
 Ime naselja pisano rovaškim pismom | |
 Grb
| |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Mađarska |
| Region | Južna prekodunavska |
| Županija | Šomođ |
| Srez | Čurgo |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — 2017. | 2.528[1] |
| — gustina | 47,41 st./km2 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 46° 12′ 43″ S; 17° 09′ 04″ I / 46.21193° S; 17.15101° I |
| Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
| Površina | 53,76 km2 |
  Berzence Berzence na karti Mađarske | |
| Poštanski broj | 7516 |
| Pozivni broj | (+36) 82 |
| Veb-sajt | |
| http://www.berzence.hu/ | |
Berzence (mađ. Berzence) je naseljeno mesto u Mađarskoj. Berzence je veće naselje u okviru županije Šomođ.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Lokacija[uredi | uredi izvor]
Do sela, koje ima hrvatsko-mađarski granični prelaz, može se doći drumom iz Nađatada, Čurga i Barča, a železnicom na železničkoj liniji Đekenješ-Pečuj. Kroz južni deo njegovog centra prolazi magistralni put 681, u koji se uliva put 6801 iz pravca Barč-Baboča, a put 6819 odavde počinje u pravcu Čurgo-Iharošberenj.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Berzenceovo ime se prvi put pominje u „papskoj desetini” iz 1332-1337, pa je već tada imalo crkvu.
Godine 1377. Berzence i njegovu okolinu je kupio Loran iz porodice Pec, čiji su potomci sebe zvali Lorantfiak iz Berzenca. Godine 1406. i 1418. njegov sin, Đerđ Lorantfi Berzence, dobija nove darovnice za lokalitet, koji je u to vreme bio i carinarnica. Njegovi sinovi, Šandrin i Laslo, dogovorili su se o raspodeli Berzencea i Senteržebeta 1463. godine. Godine 1468. njihovi dvorci u Berzenceu i Senteržebetu otuđeni su Đerđu Forsteru iz Senteržebeta. Godine 1473. upisane su kao zalog udovica Lasla Berzencea i udovica Petra Vinčea Senđerđija. Godine 1477. Đerđ Forster, od udovice Petra Vincea, otkupio je založene delove imanja, čime je postao vlasnik čitavog lokaliteta. U knjižicama se pominje i crkva podignuta 1490. godine u čast Svetog Jovana Krstitelja. Đerđ Forster je 1481. prihvatio Janoša Bornemisu iz Tolne za svog klasnog brata. Međutim, 1486. godine, Forster i njegova supruga Ilona Čapi su sklopili ugovor sa Orbanom Nađlučajem, kraljevskim blagajnikom biskupa Đera, po kome je Forster zaručio svoju ćerku za biskupovog nećaka, osmogodišnjeg Ferenca, i dogovorili da u slučaju njihovog budućeg izumiranja bez naslednika, njihova imanja pređu jedno na drugo, a zamak Berzence, nakon smrti Đerđa Forstera, pripadne gospođi Iloni.
U periodu od 1701. do 1703. godine, Berzence je bio vlasništvo porodice Salaj. Godine 1715. upisano je 20 njegovih domaćinstava. 1726. godine vlastelini su bili porodica Salaj, 1757. odbornik Đerđ Nicki, 1776. grof Krištof Nicki, 1835. grof Laslo Festetič. Početkom 20. veka najveći vlasnik je bio princ Festetič Tasilo, koji je ovde imao i zamak, sa kućom za goste. Zidovi prostorija zamka bili su prekriveni Paušingerovim ogromnim slikama lova i šumskim scenama. 10. aprila 1758. i 27. septembra 1811. naselje je takođe dobilo pdozvolu za održavanje nacionalnih sajmova.
Postoji izvor prema kome je prvo obdanište u okrugu Šomođ otvoreno u Berzenceu 1867. godine,[2] iako je prema drugom izvoru vrtić osnovan i u Balvanjošu 1866. godine.[3]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Tokom popisa 2011. godine, 85,7% stanovnika izjasnilo se kao Mađari, 4,9% kao Romi, 0,4% kao Hrvati i 0,3% kao Nemci (14,2% se nije izjasnilo).
Verska raspodela je bila sledeća: rimokatolici 71,1%, reformisani 2,5%, luterani 0,9%, bez veroispovesti 3,8% (21,4% se nije izjasnilo).[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Berzence, KSH
- ^ L. Balogh Krisztina, Nagy Zoltán (2013). Kaposvár 300 - Helytörténeti olvasókönyv. Kaposvár Megyei Jogú Város Önkormányzata. str. 53. ISBN 978-963-87678-5-1.
- ^ Nagy Zoltán (2016). „Hogy Kaposvárott oskolák álléttassanak...” – Fejezetek a város három évszázados neveléstörténetéből (1715–2015). Kaposvár Megyei Jogú Város Önkormányzata. str. 24. ISBN 978-615-80091-8-8.
- ^ Berzence Helységnévtár
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
| Međunarodne | |
|---|---|
| Državne | |
