Beta-funkcija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U matematici, beta-funkcija, poznata i kao Ojlerov integral prve vrste, je specijalna funkcija dva kompleksna argumenta, definisana za integralom

Dokazuje se da se beta-funkcija može izraziti u zavisnosti od gama-funkcije kao

odakle se dalje izvode sva njena svojstva. Posebno, za prirodne brojeve m i n je

tako da se može reći da beta-funkcija uopštava binomne koeficijente. Gornja osnovna relacija daje i analitičko produženje beta-funkcije do meromorfne funkcije, definisane za sve kompleksne brojeve x i y, osim polova kad god je jedan od brojeva x, y, ili nepozitivan ceo broj.


Beta-funkcija je očigledno simetrična, odnosno . Druga važna svojstva su trigonometrijski oblik

i alternativni integralni oblik

Kao i binomni koeficijenti, i beta-funkcija zadovoljava niz rekurentnih jednakosti, na primer .


Beta-funkcija je od velikog značaja u Matematičkoj Analizi, Verovatnoći i statistici, Teoriji Brojeva, Kombinatorici i drugim oblastima Matematike, te u Fizici, tehnici i drugim oblastima.

Sa apstraktne algebarske tačke gledišta, integral kojim se definiše beta-funkcija predstavlja aditivnu konvoluciju dva multiplikativna karaktera polja realnih brojeva . Na taj način svoju beta-funkciju ima, na primer, svako normirano lokalno polje.

Vidi još: nepotpuna beta-funkcija.

Dokaz relacije [uredi | uredi izvor]

Prema definiciji gama-funkcije, imamo

Ovaj dvostruki–ponovljeni integral po , možemo prema Fubinijevoj teoremi zameniti dvojnim po , u kojem zatim uvodimo smenu . Koristeći ponovo Fubinijevu teoremu da zamenimo dvojni integral ponovljenim, sada po novim promenljivim u i w, dobijamo

Konačno, uvođenjem smene u unutrašnjem integralu, sledi