Pređi na sadržaj

Bili Kid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bili Kid
Puno imeHenri Makarti
Datum rođenja(1859-09-17)17. septembar 1859.
Mesto rođenjaNjujorkSAD
Datum smrti14. jul 1881.(1881-07-14) (21 god.)
Mesto smrtiFort Samner, Novi Meksiko

Henri Makarti (Njujork, 17. septembar 1859Fort Samner, 14. jul 1881) poznatiji kao Bili Kid, ali poznat i po pseudonimima Henri Entrim i Vilijam Harison Boni, bio je američki odmetnik 19. veka i učesnik u stočarskom ratu okruga Linkon. Legenda kaže da je ubio ukupno 21 čoveka tj. jednog za svaku godinu svoga života, ali istorijske činjenice sklone su broju 9. Navodno ih je sam ubio 4, a uz pomoć drugih još 5.[1]

Nizak i okretan, Makarti je bio plavook, glatkih obraza i istaknutih prednjih zubi. Mnoge su ga novine opisivale kao vrlo zgodnog i vedrog mladića. Bio je jedinstven i vrlo često nasmejan, ali te su osobine ipak skrivale njegovu pravu, žestoku i divlju narav koja je u opasnoj kombinaciji s odličnim pucačkim umećem i skoro životinjskom lukavošću, stvorila jednog od najopasnijih odmetnika Divljeg zapada.

Njegova je pojava često bila popraćena sombrero šeširom koji je bio ukrašen širokom zelenom vrpcom.

Iako je malo toga poznato o njegovom životu, Makarti je ušao u legendu kada je njegov ubica, šerif Patrik Geret, godinu dana nakon što ga je ubio objavio senzacionalnu biografiju naziva Authentic Life of Billy the Kid. Postala je vrlo popularna i od Bilija Kida stvorila najpoznatiju i najsimboličniju figuru Divljeg zapada.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Malo je toga poznato o Makartijevom životu, ali se pouzdano zna da se rodio u državi Njujork 17. septembra 1859. od irskih protestantskih roditelja. Čak se i njegovo prezime osporava. Majka mu se verovatno zvala Katrin Makarti ili Katrin Makarti Boni, a otac Vilijam Boni ili Patrik Henri Makarti. Nakon očeve smrti, majka mu se odselila u Kanzas, a zatim preudala u Silver Sitiju u Novom Meksiku oko 1873. godine. Godinu dana kasnije preminula je od tuberkuloze zanemarena od svog drugog muža, pa je Makarti doslovno postao siroče. Da bi preživeo, zaposlio se u jednom hotelu. Upravitelj hotela bio je toliko zadovoljan njime da se na sav glas hvalio kako mu je ovo jedini radnik koji ga ne potkrada. I učitelji u školi smatrali su Makartija/Bonija vrlo marljivim i ljubaznim.

Godine 1875. Bili Kid je prvi put uhapšen i to zbog skrivanja svežnja ukradene robe za čoveka koji je to učinio iz šale prema jednom kineskom peraču rublja. Dva dana nakon hapšenja i sprovođenja u zatvor, mršavi i koštunjavi Kid je pobegao kroz zatvorski dimnjak. Otada, je i službeno smatran beguncem. Nakon toga našao je posao na jednom ranču u jugoistočnoj Arizoni.

Godine 1877, postao je kočijaš Vojne pošte u Grand Kampu. Ubrzo ga je počeo maltretirati kovač Frenk Vetroviti Kejhil koji ga je jednog dana nakon žestokog verbalnog okršaja bacio na pod. Kid je na to odgovorio izvlačenjem svog pištolja i pucnjem u Kejhila, koji je umro sledećeg dana. Kid je još jednom pritvoren, no i ovaj put je pobegao.

Stočarski rat u Linkon Kauntiju[uredi | uredi izvor]

Krajem 1877. Kid se preselio u Linkon Kaunti u Novom Meksiku gde se zaposlio kao čuvar stoke na ranču kod engleskog stočara, bankara i trgovca Džona Tanstala i njegovog partnera, istaknutog odvetnika, Aleksandra Mekvina. Konflikt, koji je uskoro prerastao u događaj poznat kao Stočarski rat u Linkon Kauntiju, dogodio se između grupe gradskih trgovaca nazvane Kuća (The House) i rančera. 18. februara 1878. godine članovi Kuće ubili su Tanstala. To je razbesnelo Kida i ostale rančere te su formirali bandu Regulatora (The Regulators) predvođenu rančerom Ričardom Dikom Bruerom i počeli lov na Tanstalove ubice. 6. marta uhvatili su Bila Mortona i Frenka Bejkera te ih pogubili tri dana posle. Na povratku u Linkon Kaunti ubili su i svog člana, ali i izdajicu – MekKloskija.

Dana 1. aprila članovi Regulatora – Kid, Fred Vejt, Frenk MekNab, Džin Frenč i Džon Midlton u zasedi su ubili šerifa Vilijama Brejdija i njegovog zamenika. Kid je ranjen u pokušaju da od šerifa povrati svoju pušku zaplenjenu tokom njegovog ranijeg hapšenja. Ubrzo su i osvetili smrt svoga vođe, Bruera, ubivši njegovog krvnika Robertsa. Kid je tada postao vođa. Zbog poternice mesnih vlasti zbog ubistva šerifa i njegovog zamenika, vođa i njegova banda provešće sledećih nekoliko meseci u skrivanju. Nakon što su ih članovi Kuće 1878. pronašli i postavili im zamku u Meksvinijevoj kući, banda je bila pod višednevnom opsadom i ugrožena neprekinutom vatrom pucnjeva. Kid i drugi članovi bande uspeli su da pobegnu, a vođa je usput ubio snagatora Boba Bekvita. Jedini koji nije uspeo da se izvuće bio je Meksvin koji je ubijen tokom bežanja. Njegova smrt poklopila se s krajem rata.

Sledeće tri godine Bili Kid i njegova banda su se našli u svakakvim situacijama uključujući i njegovo moguće pomilovanje (koje nikad nije uspelo iako je bio spreman svedočiti zauzvrat i iako je to i učinio), nekoliko ubistava, ponovnog bežanja iz zatvora...

Pat Geret[uredi | uredi izvor]

Tokom tog vremena Kid je stvorio sudbonosno prijateljstvo sa lokalnim ambicioznim konobarom i bivšim lovcem na bizone Patrikom Geretom. U novembru 1880. Geret je izabran za šerifa Linkon Kauntija. Skupivši svoje nove saradnike (policijski odred) krenuo je u lov na Kida i raspisao poternicu od 500 dolara nagrade na Kidovu glavu.

Policijski odred je uz Geretovu pomoć dobro napredovao da bi se 19. decembra u Fort Samneru doslovce sukobio sa Bilijevom bandom. Bili Kid je jedva izvukao živu glavu, a Tom O'Folijard, jedan od članova njegove bande, izgubio je život.

Geret i njegov odred su 23. decembra uspeli da uđu u trag Biliju Kidu da bi ga pratili do napuštene kamene zgrade u području zvanom Stinking Springs. U veštoj zasedi, uspeli su da uhvate bandu koja se, videvši da nema izlaza, predala. Malo pre predaje Geret i Kid izmenili su nekoliko reči. Naime, Geret ga je pozvao da dođe napolju da jede, a Bili Kid mu je uzvratio rečima da se goni k vragu.

Beg iz Linkona[uredi | uredi izvor]

Bili Kid je bio u zatvoru u Mesili čekajući suđenje u aprilu 1881. Većinu zatvorskog vremena proveo je dajući intervjue novinarima. Do tada je već bio jedna od najpoznatijih osoba u Americi. Njegovo suđenje je potrajalo samo jedan dan. Osuđen je za ubistvo šerifa Brejdija. To suđenje je bilo jedino suđenje za zločine u Stočarskom ratu u Linkon Kauntiju (uključujući obe sukobljene strane). Sudija Voren Bristol osudio ga je 13. aprila na smrt vešanjem. Njegovo pogubljenje bilo je predviđeno tek za mesec dana, a dotad je vraćen nazad u Linkon gde su ga čuvala dvojica Geretovih stražara – Džejms Bel i Robert Olinger. 28. aprila, za vreme Garetovog odsutstva, Bili Kid je zapanjio ceo grad ubistvom oba stražara i begom. Detalji tog bega nisu poznati. Neki veruju da je Kid provukao svoje šake kroz okove kojima je bio vezan, dok drugi nagađaju o skrivenom pištolju u zatvorskoj sobi. Bili Kid je nakon toga u gradu ukrao (ili posudio) konja za beg da bi nakon dva dana vratio konja.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Bilijeva sloboda bila je kratkotrajna. Načuvši glasine da se Bili Kid nalazi u blizini Fort Samnera, šerif Gret okupio je dvojicu svojih ljudi i krenuo u potragu. Šerif Geret je znao da u gradu živi Bilijev prijatelj Pit Maksvel. 14. jula 1881. otišao je u njegovu kuću. Dok je u zamračenoj sobi ispitivao Maksvela, u sobu je naglo ušao Bili Kid. Postoje dve verzije sledećeg događaja.

Prva je ta da Kid nije prepoznao Gereta u mraku pa je izvadio pištolj i na španskom jeziku pitao ko je. Kada je Geret prepoznao Kidov glas, izvadio je svoj pištolj i dvaput zapucao. Navodno je prvi metak pogodio Kida iznad srca i ubio ga.

Druga verzija, za koju istoričari tvrde da je istinitija, govori da je Kid imao nož u ruci i pre nego što je ušao, izustio je navedene reči (zbog tame) i stradao od Geretovih metaka.

Bili Kid je sahranjen sledećeg dana na starom vojnom groblju u Fort Samneru. Njegov grob se nalazio između njegovih palih drugova Toma O'Folijarda i Čarlija Baudera. Kasnije je iznad sva tri groba podignut nadgrobni spomenik sa ugraviranim imenima trojice odmetnika i rečju drugovi.

Levoruk ili desnoruk[uredi | uredi izvor]

Tokom celog 20. veka pretpostavljalo se da je Bili Kid bio levoruk. Dokaz koji je na to upućivao bila je stara i jedina fotografija Bilija Kida. Naime, u desnoj je ruci držao Vinčester pušku modela 1873, a mesto na pojasu gde se umeće puška stajalo je na levoj strani što je prema nekim istoričarima bio nepobitan dokaz. To verovanje bilo je toliko čvrsto da je 1958. snimljen i biografski film, sa Polom Njumenom u glavnoj ulozi o Biliju Kidu imena The Left Handed Gun.

Tek je krajem 20. veka utvrđeno i dokazano da je fotografija u stvari ogledalska slika i da je Bili Kid desnoruk. Mnogi su bili zbunjeni tim argumentima da se sada, na kraju, veruje da se podjednako dobro služio i levom i desnom rukom.

Braši Bil i ostale varalice[uredi | uredi izvor]

Godine 1950. odvetnik Vilijam Morison pronašao je čoveka iz zapadnog Teksasa koji je tvrdio da je Bili Kid i da nije ubijen 1881. u Fort Samneru. Zvao se Oli Roberts a nadimak mu je bio Braši Bil. Skoro svi istoričari odbili su njegovu tvrdnju. Uz sve ostale karakteristike (izgled, datum rođenja...) koje Braši Bil nije zadovoljavao, Bili Kid je govorio španski tečno i mogao ga je da čita i da piše na španskom, dok je Braši Bil bio nepismen i uopšte nije znao španski.

Uprkos netačnoj tvrdnji njihovih sugrađanina, grad Hiko u Teksasu ipak je, u čast stvarnog pokojnika, otvorio Muzej Bilija Kida.

Još jedan čovek, Džon Miler, je 1938. tvrdio da je on Bili Kid ali se ispostavilo da čovek laže.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rasch, Philip J. (1995). Trailing Billy the Kid. Stillwater, Oklahoma: Western Publications. ISBN 978-0-935269-19-2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]