Bitka na Eurimedonu
| Bitka na Eurimedonu | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Deo Grčko-persijskih ratova | |||||||
Eurimoedon | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
| Delski savez | Ahemenidsko kraljevstvo | ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
| Kimon | Titraust | ||||||
| Jačina | |||||||
| 200 brodova | 200-350 brodova | ||||||
| Žrtve i gubici | |||||||
| nepoznati | 200 brodova, 20.000 zarobljenika | ||||||
Bitka na Eurimedonu vođena je 469. godine p. n. e. u Maloj Aziji, na reci Eurimedon (danas Kopričaj, tur. Köprüçay, srp. Река код моста, stgrč. Εὐρυμέδων) [1] između grčke vojske Delskog saveza pod Kimonom i persijske vojske pod Titraustom.[2] Deo je Grčko-persijskih ratova, a završena je pobedom Grka.
Uvod
[uredi | uredi izvor]Posle proterivanja atinskog državnika i vojskovođe Temistoklea ostrakizmom (471. p. n. e.),[3] rukovodstvo nad operacijama protiv Persije prelazi u ruke Kimona.[4] On uspeva da protera Persijance iz Trakije i pokori Vizantion.[5] Opijeni uspehom, Atinjani se odlučuju na veliki pohod na maloazijske gradove.[6] Uspesi Atine prisilili su Persiju da opremi veliku flotu od 200 trijera i jaku kopnenu vojsku.[7]
Bitka
[uredi | uredi izvor]Ne postoji široka saglasnost o tačnom datumu bitke, a većina autoriteta je smešta u 469. ili 466. godinu.[8] Tukidid daje sažet spisak glavnih događaja koji su se odigrali u ovom periodu, ali gotovo da nema hronoloških informacija.[9] Najsigurnija činjenica u vezi sa ovom bitkom jeste da joj je prethodio ustanak atinskog saveznika Tasosa, koji je izbio neposredno pre atinske kalendarske godine 465/464.[9] Tukidid takođe govori o Eurimedonu nakon pobune Naksosa, koju isti autor zauzvrat povezuje sa bekstvom Temistokla u Persiju i smrću persijskog cara Kserks I 465. godine, sugerišući da se bitka odigrala najranije 466. godine.[10] Ali datum pobune Naksosa je sam po sebi sporan,[11] i Tukidid možda nije pisao o ovim događajima u strogom hronološkom redu.[12] Do bitke je došlo kod ušća Eurimedona u Pamfilijski zaliv (lat. Sinus Pamphylius, danas Antalijski zaliv, tur. Antalya KörfeziKörfezi) Sredozemnog mora.[2] Ratne operacije vođene su i na kopnu i na moru a Persijanci su do nogu potučeni, izgubivši veliki broj brodova i ljudi. Bitka kod Eurimedona imala je velike posledice po Persiju. Ubrzo nakon ovog poraza ubijen je car Kserks I i njegov stariji sin Darije III. Na presto dolazi Kserksov mlađi sin Artakserks.[2] Grci su u bici zarobili 20.000 ljudi koji su kao roblje odvedeni u Atinu.[13]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Sempozyumu, Eğirdir (2001). Sosyal, kültürel ve ekonomik yönleri ile Eğirdir. Eğirdir Belediyesi. str. 480.
- ^ a b v Mark, Joshua J. (2020-03-03). „Battle of the Eurymedon, c. 466 BCE”. World History Encyclopedia (na jeziku: engleski).
- ^ „Themistocles | Biography & Facts | Britannica”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2026-01-18.
- ^ „Themistocles - Livius”. www.livius.org. Pristupljeno 2026-01-18.
- ^ „Greco-Persian Wars | Definition, Battles, Summary, Facts, Effects, & History | Britannica”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2026-01-18.
- ^ „Introduction to the Persian Wars”. ThoughtCo (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2026-01-18.
- ^ Georgiou, George.M. (2022). „Ancient Greeks at war” (PDF). ΠΑΡΟΙΚΙΑΚΗ (2488): 22.
- ^ Meyer, Eyal (2018). „Cimon's Eurymedon Campaign Reconsidered note 2”. Ancient History Bulletin (na jeziku: engleski). 32: 25—43.
- ^ a b Sealey, Raphael (1976). History of the Greek City States, ca. 700-338 B.C. (na jeziku: engleski). Berkeley: University of California Press. ASIN B00AQ5E47Y.
- ^ Fine, John Van Antwerp (1983). The Ancient Greeks: A Critical History (na jeziku: engleski). Harvard University Press. ISBN 9780674033146.
- ^ Kagan, Donald (1989). The Outbreak of the Peloponnesian War (New History of the Peloponnesian War) (na jeziku: engleski). Cornell University Press. str. 45. ISBN 978-0801495564.
- ^ Parker, Victor (2014). A History of Greece, 1300 to 30 BC (na jeziku: engleski). Wiley-Blackwell. str. 174—176. ISBN 978-1405190336.
- ^ „LacusCurtius • Diodorus Siculus — Book XI Chapters 41‑62”. penelope.uchicago.edu. Pristupljeno 2026-01-18.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Struve, Vasilij; Kalistov, Dmitrij Pavlovič (2011). Stara Grčka. Prevod: Kožemjakin, Nina. Marso. ISBN 9788661070815.