Bosanskohercegovačka pješadija
Bosanskohercegovačka pješadija (njem. Bosnisch-hercegovinische Infanterie), obično nazivana Bošnjaci (njem. Bosniaken),[a] bila je grana Austrougarske vojske. Regrutovani izvan austrijskih i mađarskih regiona Dvojne monarhije, sa značajnim udjelom muslimanskih kadrova (31,4%), ovi pukovi su uživali poseban status. Imali su svoje karakterističke uniforme i dobijali su svoj niz brojeva u okviru zajedničke vojske.
Jedinice su bile dio austrougarske pješadije 1914. godine i sastojale su se od četiri pješadijska puka i bataljona vojne policije (njem. Feldjägerbataillon).
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Berlinski kongres 1878. godine dodjelio je dvije osmanske pokrajine, Bosanski vilajet i Novopazarski sandžak, na upravljanje Austrougarskoj. U julu iste godine austrougarske snage su započele okupaciju obje pokrajine, ali su naišle na snažan otpor lokalnog muslimansko stanovništva.[1] Tokom kampanje koja je trajala sve do oktobra 1878. austrougarske snage su ima 946 mrtvih i 3.980 ranjenih vojnika.[2]
Iako su obje pokrajine dejure i dalje pripadale Osmanskom carstvu, austrougarska administracija je započela izgradnju rudimentarnih administrativnih aparata na osnovu reforme postojećeg sistema. U toku je bio zajednički otpor austrougarskoj vlasti u mnogim ruralnim oblastima, posebno u Hercegovini i duž istočne granice sa Crnom Gorom. „Austrijanci su uspostavili posebne lokalne milicijske snage tamo, ’Pandure’, ali mnogi od ovih milicajaca su postali pobunjenici, a neki su okrenuli razbojništvu”.[2]
„U novembru 1881. Austrougarska vlada je usvojila Vojni zakon (njem. Wehrgesetz) namećući obavezu svim Bosancima da služe u carskoj vojsci”.[3] To je dovelo do široko rasprostranjenih nemira tokom decembra 1881. i tokom 1882. — koji su jedino mogli biti poraženi i potisnuti vojnim sredstvima. Austrougari su se požalili sarajevskom muftiji, Mustafi Hilmiju Hadžiomeroviću, i on je ubrzo izdao fetvu „pozivajući Bošnjake da poštuju vojni zakon”.[4] Drugi važni članovi muslimanske zajednice, kao što je Mehmed-beg Kapetanović (kasnije gradonačelnik Sarajeva), pozvali su muslimanske mladiće da služe u austrougarskoj vojsci.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Pod pojmom Bošnjaci austrougarska administracija je smatrale sve stanovnike Bosne i Hercegovine, ne samo Muslimane ili današnje Bošnjake. Januara 1913. godine 31,4% podoficira i ostalih bili su muslimani, 39,8% srpski pravoslavci i 25,4% rimski katolici
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Malcolm, Noel (1996). Bosnia: A Short History. New York University Press. ISBN 978-0-8147-5561-7.