Bohinjsko jezero (Belorusija)
| Bohinjsko jezero | |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Braslavski rejon |
| Koordinate | 55° 24′ 00″ S; 26° 49′ 00″ I / 55.4° S; 26.816667° I |
| Pritoke | Drisvjata |
| Zemlje basena |  Belorusija Vitepska oblast |
| Površina | 13,23 km2 |
| Pros. dubina | 4,7 m |
| Maks. dubina | 15 m |
| Zapremina | 0,0644 km3 |
| Salinitet | do 0,25‰ |
| Dužina obale1 | 32,2 km |
| Nad. visina | 130 m |
| Ostrva | 8 |
  Bohinjsko jezero | |
| Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi | |
| 1 Shore length is not a well-defined measure. | |
Bohinjsko jezero (rus. Бо́гинское о́зеро; blr. Бо́гінскае во́зера, Бо́гіна) jezero je smešteno u severozapadnom delu Vitepske oblasti u Belorusiji. Jezero administrativno pripada Braslavskom rejonu i nalazi se na oko 28 km jugozapadno od grada Braslava i deo je basena reke Disne.
Jezero je eutrofno i kroz njega protiče reka Drisvjata na čijem ušću je sagrađena ustava kojom se reguliše nivo vode u jezeru.
Fizičke karakteristike[uredi | uredi izvor]
Depresija ovog jezera podeljena je na nekoliko zaliva, a severniji zalivi su znatno dublji u odnosu na južne koji su mestimično zamočvareni i prekriveni gušćom jezerskom vegetacijom. Litoralna zona do dubina od 2 metra izgrađena je od peska i šljunka i ovakav strukturni tip dna zauzima oko 20% celokupnog jezerskog dna. Obale su uglavnom niske i peskovite, i jedino na severu i severozapadu nešto uzdignutije i suvlje (do visina od 6 do 12 m iznad nivoa jezera).
Na jezeru postoji ukupno 8 manjih ostrva ukupne površine 32 hektara, a 2 od njih su proglašena spomenicima prirode (Gorodišče i Terentejka).[1]
Živi svet jezera[uredi | uredi izvor]
Bohinjsko jezero se odlikuje umerenim prisustvom vegetacije. Vegetacioni pojas je dosta uzak u sevrnom delu jezera (do 20—25 m) i znatno širi u južnom delu (između 80 i 100 m). Pored trske koja je dominantna biljka u znatnijoj meri prisutne su i druge barske biljke, poput lokvanja, rastavića i iđirota.
Jezero je dosta bogato ihtiofaunom u kojoj dominiraju deverika, štuka, šaran, jegulja, linjak, tolstolobik i druge vrste.
Na obalama jezera kod sela Černica nalazi se gnezdilište u Belorusiji retke vrste ptica Tachybaptus ruficollis (patuljasti gnjurac).
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Respublika Belarusь. Atlas ohotnika i rыbolova: Vitebskaя oblastь / Redaktor G. G. Naumenko. — Mn.: RUP «Belkartografiя», 2010. — 72 s. — 10.000 эkz. —. ISBN 978-985-508-136-5.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Priroda Belorussii: Populяrnaя эnciklopediя / Redkol.: I. P. Šamяkin (gl. red.) i dr. — 2-e izdanie. — Mn.: BelSЭ, — 599 s. — 40.000 эkz. —. 1989. ISBN 978-5-85700-001-4.
- Энцыклапедыя прыроды Беларусі. У 5-і т. Т.1 / Рэдкал.: І. П. Шамякін (гал. рэд.) і інш. — Мн.: БелСЭ, 1983. — Т. 1. — 575 с. — 10.000 экз. (белор.)
- Республика Беларусь. Атлас охотника и рыболова: Витебская область / Редактор Г. Г. Науменко. — Мн.: РУП «Белкартография», — 72 с. — 10.000 экз. —. 2010. ISBN 978-985-508-136-5..