Пређи на садржај

Linjak

С Википедије, слободне енциклопедије

Linjak
Naučna klasifikacija edit
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Actinopterygii
Red: Cypriniformes
Porodica: Cyprinidae
Potporodica: Leuciscinae
Rod: Tinca
Cuvier, 1816[2]
Vrsta:
T. tinca
Binomno ime
Tinca tinca
Sinonimi

Linjak, linj ili linis (lat. Tinca tinca), je riba iz porodice šarana. Naseljava naše kao i vode skoro cijele Evrope, a prenijet je i u Sjevernu Ameriku, Sardiniju, Australiju i Novi Zeland.[3] Linjak normalno naseljava slatkovoden habitate sa sporim protokom vode, posebno jezera i nizijske tokove reka.[4][5] Pošto voli topliju vodu sjeverni dijelovi Skandinavije i bivšeg Sovjetskog Saveza mu i nisu baš privlačni. Po ovome se čini da ga ima dosta u našim vodama ali je prava slika nešto drugačija.

Linjak je ranije bio klasifikovan u potporodicu Leuciscinae sa drugim evroazijskim gavicama, ali novije filogenetske studije su potvrdile da pripada sopstvenoj porodici Tincidae.[6][7]

Na izložbi „Podvodna Vltava”, Prag

Najčešće se linjak nalazi u mirnim vodama sa glinenom ili blatnom podlogom i obilnom vegetacijom.[8] Ova vrsta je retka u čistim vodama preko kamenite podloge, i potpuno je odsutna iz brzih tokova. Toleriše vodu sa niskom koncentracijom kiseonika,[3] te se nalazi u vodama gde čak ni šaran ne može da preživi.[8]

Linjak se uglavnom noću hrani, sa preferencijom za životinje, kao što su biljni komarci, na dnu eutrofnih voda,[9] puževi i školjke reda Pisidium u vodama sa bujnom vegetacijom.[8][10]

Linjak je nalik na većinu šaranskih riba, a i član je te najbrojnije familije. Kao jedini predstavnik istoimenog roda, zastupljenog u celoj Evropi, pronašao je zavidno mjesto i na trpezi. Tijelo mu je relativno zdepasto i izduženo, pokriveno gustim slojem sluzi, pa kažu da je "mastan" kao som. Sa njim ima još jednu sličnost, a to su brkovi, ali samo jedan par. Sva peraja su obla, s tim da su veća i deblja kod mužjaka i predstavljaju karakter za raspoznavanje polova. Na prvi pogled se čini da uopšte nema krljušti, ali one su sitne i duboko usađene u kožne nabore. Iako je nezahvalan za čišćenje, to će te najlakše obaviti uz pomoć dudove kore, ili uz malo sirćeta u vodi. Usta su mu terminalna, na gore usječena, što je u vezi sa načinom ishrane. Međutim, ono po čemu se odmah razlikuje od drugih riba je njegova boja "močvarno" zelena (tamna) osnova sa zlatnim sjajem na bokovima i žućkasta na trbuhu, čine ga prepoznatljivim. Boja je u direktnoj zavisnosti od sredine u kojoj živi, te su i variranja velika.

Linjak je (globalno) stanovnik stajaćih i sporotekućih voda: bara, jezera, nižih dijelova rijeke, mrtvaja, rukavaca,... Posebno voli blato i glinovitu podlogu sa gustom vegetacijom. Može da preživi u vodama u kojima skoro nema kiseonika ili neko vreme da živi izvan nje, da podnese visoke ljetnje i niske zimske temperature i da se zakopava u mulj. Sve ovo čini linjaka neosetljivim na fizičke vode, pa zato i može da nastani male, zarasle bazene u kojima bi mnoge druge ribe uginule.

Mrijesti se u plitkim vodama, u kasno proljeće i rano ljeto (od maja do avgusta). Sitnu i ljepljivu ikru odlaze na plitka mjesta, vodene biljke i samo dno, pri temperaturi od 20 °C. Mala zelena jaja izlegu se za šest do osam dana u larve, koje poseduju ljepljivu žlijezdu kojom se prilijepe za listove biljaka i tako ostaju još nekoliko dana. Kada apsorbuju žumance jajeta počinju aktivno da se hrane zooplanktonom, planktonskim larvama rakova i insekata, crvima i drugim sićušnim životinjama koje čine faunu dna. Intenzivno se hrani samo ljeti, a pri temperaturi od 4 °C prestaje da se hrani. Tada se zakopava i prelazi u zimski san, kao i druge šaranske vrste. Pri naglom zagrijavanju vode, fiziološke funkcije organizma bivaju mu poremećene. U tim slučajevima prekida sa hranjenjem, leže na dno i miruje, u vidu ljetnjeg sna. Polnu zrelost dostiže u trećoj ili četvrtoj godini života, pri dužini od 20 cm. Iako mužjaci sazrijevaju ranije od ženki, brzina rasta je u korist ženki. Maksimalna dužina je 70 cm i težina 8 kg. Krupniji primjerci su uobičajeni samo za ribnjake, dok se u ostalim vodama kapitalcima smatraju i primjerci od 2kg. Veoma je cijenjen u ishrani, jer ima bijelo, sočno i ukusno meso i uzgaja se kao dodatni prinos u šaranskim ribnjacima. Zbog kvalitetnog mesa cijene ga i sportski ribolovci naročito u Zapadnoj Evropi.[11]


Najbolje se lovi na larve komarca.

Budućnost opstanka

[уреди | уреди извор]

Pored velike plodnosti, 300.000 do 400.000 komada ikre, sa životnim vijekom od 10 godina, prirodna reprodukcija je smanjena i odvija se samo pod odgovarajućim uslovima. Iako se smanjenje brojnosti populacije ne uočava zahvaljujući intenzivnom uzgoju u ribnjacima, veliki problem je nestajanje plavnih, močvarnih područja koja inače čine prirodna plodišta i pogodna mjesta za mrijest svih riba. U Centralnoj Evropi je zbog komercijalnih razloga veličina ulova ograničena uz zatvorene sezone za ribolov, a uzgoj, kojim se bave ribolovni klubovi, doprinosi njegovoj sadašnjoj distribuciji i brojnosti. Zaštita linjaka, kao i drugih riba, vezana je za zaštitu nižih dijelova reka, proširivanja obalske vegetacije i povezivanje rukavaca sa glavnim tokom. Kod nas je planom i programom predviđena njegova reintrodukcija, ponovno unošenje u vodene ekosisteme, i to prvenstveno na zaštićenim prirodnim dobrima. Na taj način može se pomoći ovoj vrsti da bude manje ugrožena i zavisna od veštačkog uzgoja.

  1. ^ Freyhof, J.; Kottelat, M. (2017). Tinca tinca. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2020.1. International Union for Conservation of Nature. Приступљено 27. 4. 2020. 
  2. ^ Eschmeyer, W. N.; R. Fricke & R. van der Laan (ур.). {{{1}}} species.”. Catalog of Fishes. California Academy of Sciences. Приступљено 27. 11. 2020. 
  3. ^ а б Froese, Rainer; Pauly, Daniel; ур. (2007). Tinca tinca на FishBase-у. [верзија на датум: 5 2007]
  4. ^ B. Whitton (1982). Rivers, Lakes and Marshes. стр. 163. . Hodder & Staughton, London.
  5. ^ „Tench”. BadAngling (на језику: енглески). Приступљено 2018-07-06. 
  6. ^ Schönhuth, Susana; Vukić, Jasna; Šanda, Radek; Yang, Lei; Mayden, Richard L. (2018-10-01). „Phylogenetic relationships and classification of the Holarctic family Leuciscidae (Cypriniformes: Cyprinoidei)”. Molecular Phylogenetics and Evolution (на језику: енглески). 127: 781—799. ISSN 1055-7903. PMID 29913311. S2CID 49292104. doi:10.1016/j.ympev.2018.06.026. 
  7. ^ „Order CYPRINIFORMES: Families LEPTOBARBIDAE, XENOCYPRIDIDAE and TINCIDAE”. The ETYFish Project (на језику: енглески). 2018-10-17. Архивирано из оригинала 01. 02. 2022. г. Приступљено 2020-11-27. 
  8. ^ а б в A. F. Magri MacMahon (1946). Fishlore. стр. 156—158. . Pelican Books.
  9. ^ Perrow, M. R. „Factors affecting the habitat selection of tench in a shallow eutrophic lake”. Journal of Fish Biology. 48 (5): 859—870. doi:10.1111/j.1095-8649.1996.tb01481.x. 
  10. ^ Bronmark, C. (1994). „Effects of Tench and Perch on Interactions in a Freshwater, Benthic Food Chain”. Ecology. 75 (6): 1818. JSTOR 1939640. doi:10.2307/1939640. 
  11. ^ Dick Mills (2000). Understanding Coldwater Fish. стр. 106. ISBN 1-903098-10-6. . Interpet Publishing.

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]