Pređi na sadržaj

Bradavica mokraćne cevi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bradavica mokraćne cevi
SinonimiUrethral caruncle
Specijalnostiginekologija

Bradavica mokraćne cevi ili kurunkul uretre je dobroćudna (benigna) lezija završnog dela mokraćne cevi ili njenog spoljašnjeg otvora. Najčešće se javlja kod žena u postmenopauzi. Crvenkastog je izgled i može biti različitih veličina. Ponekad je slična raku. Ove epidermalne izraslina koja se nalazi oko spoljašnjeg otvora mokraćne cevi, može krvariti i povremeno izazvati dizuriju i dispareuniju. Bradavice mogu pratiti promene na koži povezane sa sniženim nivoima estrogena, hronična hematurija, i infekcija (uretritis).[1][2]

Lečenje nije neophodno osim ako rast bradavica ne izaziva simptome. Tada se mogu ukloniti operacijom (električnom kauterizacijom a zatim korekcijom šavovima). U nekim slučajevima nakon operacije bradavice se mogu ponovo javiti.

Kako bradavica mokraćne cevi mogu ličiti na druge, ozbiljnije lezije, neophodna je njihova pravilna dijagnoza.

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Bradavica mokraćne cevi su primarna bolest žena koje su prošle menopauzu . Mada se mogu javiti i kod žena u premenopauzi, što nije baš uobičajeno.

Bradavica mokraćne cevi kod muškaraca je izuzetno retka izraslina.[3] Do danas se u medicinskoj literaturi navodi samo jedan dokumentovan slučaj.[4]

Etiopatogeneza

[uredi | uredi izvor]

Bradavica mokraćne cevi, često potiče iz spoljašnjeg otvora mokraćne cevi (lat. ostium urethrae externum) koji se nalazi se na ispupčenju rodnice ( lat. carina urethralis vaginae, na prednjem polu otvora rodnice, oko 2 cm iza korena dražice ili klitorisa.[5] Može se opisati kao mesnati izraštaj distalne sluzokože mokraćne cevi. Bradavice su obično male, ali mogu narasti do 1-2 cm u prečniku.

Česta su pojava kod starijih žena u postmenopauzi, ređe kod žena u premenopauzi ili perimenopauzi. Kako je prolaps mokraćne cevi slična pojava, trebalo bi imati u vidu da je bradavica mokraćne cevi fokalana promena, a prolaps mokraćne cevi cirkumferentna promena.

Prvi korak u nastajanju bradavice mokraćne cevi je atrofija sluzokože izazvana nedostatkom estrogena kao jedinim poznatim faktorom rizika za razvoj ovih bradavice. Zato osobe sa niskim nivoom estrogena imaju veće šanse da razviju ovo stanje. Hronočna iritacija kojoj je mukoza mokraćne cevi izložena, dodatno doprinosi njihovom rastu, krvarenju i nekrozi lezije.[4]

Estrogen održava kožu u području genitalija mekom i fleksibilnom. Međutim kada nivo estrogena padne, javlja se sklonost ka suvoj, tankoj koži koja se lako cepa. Zato se smatra da se bradavice mokraćne cevi najčešće javljaju kod osoba koji su već prošle kroz menopauzu.

Faktori rizika

Faktori rizika su disfunkcija karličnog dna i mikcija sa subvezikalnom disfunkcijom.

Klinička slika

[uredi | uredi izvor]

Bradavica mokraćne cevi obično je asimptomatska promena koja se slučajno otkriva tokom karličnog ispitivanja. Međutim, nekad mogu biti bolne ili su udružene sa osećajem pečenja prilikom mokrenja.[6] Mnoge se manifestuju i diskretnim krvarenje na donjem rublju.

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Za dijagnozu je dovoljan fizikalni pregled. Pažljivom inspekcijom uočava se svetlocrveni izraštaj, koji liči na malinu. Kateterizacija mokraćne cevi pruža bolji uvid u mesto odakle polazi izraštaj i koliko ugrožava prolaznost mokraćnog puta.

Kod žena u menopauzi, kroz lako otvoren meatus mokraćne cevi neznatno može prominirati mukoza, kao posledica atrofije genitalnih organa i delova mokraćne cevi u strosti i često ne zaheva nikakvo lečenje.

Diferencijalna dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Diferencijalno dijagnostički trebalo bi imati u vidu:[4]

  • plavo-ljubičasti prolaps mukoze mokraćne cevi,
  • divertikulum mokraćne cevi,
  • absces periuretralne žlezde,
  • pravi polip meatusa mokraćne cevi .
  • limfom mokraćne cevi,
  • melanom mokraćne cevi,
  • karcinom prelaznih ćelija
  • karcinom skvamoznih ćelija .

Terapija

[uredi | uredi izvor]
Konzervativna

Konzervativna terapija (kreme estrogena,[7] antiinflamatorni lekovi, tople kupke) adekvatna je za većinu pacijenata.[8]

Hirurška

Hiruška terapija je rezervisana za pacijente sa većim lezijama, odnosno kod onih kod kojih konzervativno lečenje ne daje zadovoljavajući odgovor kao i za one sa neizvesnom dijagnozom.[8]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Rapini, Ronald P.; Bolognia, Jean L.; Jorizzo, Joseph L. (2007). Dermatology: 2-Volume Set. St. Louis: Mosby. p. 1070.
  2. ^ Abele, H (2014). Atlas of gynecologic surgery. Stuttgart: Thieme.
  3. ^ Karthikeyan, K.; Kaviarasan, P. K.; Thappa, D. M. (januar 2002). „Urethral caruncle in a male: a case report”. J Eur Acad Dermatol Venereol. 16 (1): 72—3. PMID 11952296. S2CID 20489835. doi:10.1046/j.1468-3083.2002.00364.x. 
  4. ^ a b v „Urethral Caruncle: Causes, Symptoms, Diagnosis & Treatment”. Cleveland Clinic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-04. 
  5. ^ Šljivić, B. M. Sistematska i topografska anatomija, abdomen i karlica, drugo izdanje. Naučna knjiga, Beograd, 1976
  6. ^ Matsuda KM, Kishi Y, Chuman K, et al. Urethral caruncle complicated by urinary tract infection. J Dermatol. 2019 Oct;46(10):e383-e385.
  7. ^ Balai, M.; Gupta, L. K.; Kumari, A. (2018). „Urethral caruncle in a perimenopausal female: Dramatic response to topical estrogen cream”. Indian J Urol. 34 (4): 308—309. PMC 6174723Slobodan pristup. PMID 30337793. doi:10.4103/iju.IJU_200_18Slobodan pristup. .
  8. ^ a b Verma V, Pradhan A. Management of urethral caruncle - A systematic review of the current literature.Eur J Obstet Gynecol Reprod Biol. 2020 May;248:5-8.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Safadi A, Schwalb S, Ben-Shachar I, et al. Primary malignant urethral melanoma resembling a urethral caruncle. Urol Case Rep. 2017 Sep 9;15:28-29.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Klasifikacija
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).