Budin zub (relikvija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hram Budinog zuba.

Sveta relikvija - Budin zub (Buddh-dantya) je predmet poštovanja u Šri Lanki kao zemni ostatak osnivača budizma.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Budin zub u Indiji[uredi | uredi izvor]

Prema šrilankanskoj legendi, kada je Buda preminuo, njegovo telo je kremirano na lomači od sandalovine u mestu Kusinara u Indiji a njegov levi kutnjak je arahant Khema izvadio iz vatre. Khema ga je dao kralju Bramadatu za odavanje poštovanja. Zub je postao kraljevsko nasleđe u Bramadatovoj zemlji i čuvan je u gradu Dantapuri (današnji Puri u Orisi).

Širilo se verovanje da je onaj koji je posedovao ovu svetu relikviju imao božansko pravo da vlada zemljom. Vođeni su ratovi da bi se došlo u posed relikvije. Osam stotina godina nakon Budine smrti, u 4. veku, zub je postao vlasništvo kralja Guseva iz Kalinge (današnja oblast Orisa).

Kralj je postao budista sa izraženim poštovanjem prema zubu – svetoj relikviji. Ovo je izazvalo nezadovoljstvo među stanovnicima kraljevstva, koji su se obratili kralju Panduu izvestivši ga da je kralj Guseva prestao verovati u boga a svoju duhovnu naklonost orijentisao prema zubu-relikviji.

Kralj Pandu je odlučio da uništi relikviju i naredio da mu se ona donese. Legenda kaže da se donošenjem relikvije pred kralja dogodilo čudo koje je i ovog kralja preobratilo u budizam.

Kada je kralj Kseradara za ovo saznao, otišao je da bi vojskom napao kralja Pandu u gradu Palalus. Osvajači su poraženi i ne približivši se gradu a kralj Kseradara je izgubio život.

Princ iz grada Udenii koji je postao budista i sam je postao poštovalac ove svete relikvije. Kralj Guaseva je bio zadovoljan njime i odobrio mu je brak sa svojom ćerkom. Princ je bio poznat po imenu Danta a princeza kao Hemamla.

Saznavši da je kralj Kseradra poginuo u ratu, njegovi sinovi su mobilisali veliku vojsku da bi porazili kralja Guaseva i unište relikviju. Ušli su u grad, ali je kralj Guaseva tajno poslao zeta Danta i ćerku Hamamlu da iznesu relikviju izvan grada.

Budin zub u Šri Lanki[uredi | uredi izvor]

Hram Svete Relikvije u Kandiju, Šri Lanka

Prema legendi, Hemamali je relikviju sakrila u ukrasu za kosu a kraljevski par se prerušio u bramane da bi se neotriveni iskrali iz grada. Isplovili su iz mesta Tamralipti, luke iz sliva reke Gang, i dospeli do Šri Lanke u luku Lankapatana (današnji Ilankeiturei). Kaže se da je Šri Lanka izabrana kao nova domovina ove relikvije jer je Buda ovu zemlju smatrao bezbednom za budizam sledećih 2500 godina.

U vreme kada su Danta i Hemamli dospeli na ostrvo, kralj Kirti Sri Megavana koji je vladao Šri Lankom, sa velikom radošću i poštovanjem je dočekao kraljevski par iz Indije i svetu relikviju. U okviru svoje kraljevske palate kralj je sagradio svetilište u koje je zub pohranjen. Od tada, jednom godišnje perahera je održavana sa posvetom svetoj relikviji.

Od tada, Šri Lanka je bila pod pretnjom osvajača (među kojima i kralj Pegu koji je ponudio portugalcima £50 000 za otkup zuba-relikvije), prestonica kraljevstva je izmeštena iz Anuradhapure u Polonaruvu, a potom u Dambadeniju i u druge gradove. U svakoj novoj prestonici, bilo je građeno novo svetilište za čuvanje ove relikvije. Konačno, Budin zub je donesen u Kandu gde se i sada nalazi, u Hram Budinog zuba.

Budin zub kao relikvija je postao simbolično otelotvorenje živog Bude, sa svim pripadajućim ritualima, ceremonijama i izrazima poštovanja i naklonosti. Ove ritualne radnje se odvijaju pod nadzorom dvaju najviših starešina u hijerarhiji šrilankanskog budizma.

Druge relikvije zuba[uredi | uredi izvor]

Osim Budinog zuba u Kandiju, takvih relikvija tvrde da imaju takođe: u Linguang hramu u Badaču, Beijing, Kina;[1] u Fo Guang Šan manastiru u Košiungu, Tajvan;[2] svetilištu relikvije Engaku-ji u Kamakura, Japan;[3] i u hramu posvećenom Budinom zubu u kineskoj četvrti u Singapuru[4].

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Eight Great Temples in the Western Hills (Badachu): The Temple of Divine Light (Lingguangsi) at http://www.china.org.cn
  2. ^ Buddha Tooth Relic Shrine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. februar 2010) u Fo Guang Shan Monastery Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. septembar 2010) website
  3. ^ Engaku-ji at Rinzai-Obaku zen: The Official Site of the Joint Council for Japanese Rinzai and Obaku Zen
  4. ^ The Origin Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. septembar 2011) at Buddha Tooth Relic Temple and Museum website