Vaznesenjski manastir u Moskvi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vaznesenjski manastir u Moskvi

Manastir Vaznesenja Gospodnjeg je bio ženski manastir koji se nalazio u Moskovskom Kremlju u Rusiji. U ovom manastiru sahranjene su mnoge princeze, carice i druge plemenite dame ruske carske porodice.

Smatra se da je manastir osnovan 1389. godine, u vreme Dmitrija Donskog. Tokom svoje istorije, hram je nekoliko puta doživeo katastrofe. Tako je sredinom 15. veka manastir spaljen, da bi ga 1467. godine obnovila i obnovila kneginja Marija Jaroslavna, supruga Vasilija II Moskovskog.[1]

Šesnaest godina kasnije, manastir je ponovo oštećen u požaru, a zatim obnovljen tokom 1518-1519 od strane Alojzija Novog. Ova crkva je u potpunosti izgrađena 1587-1588, kada je dozidano pet novih kupola. Među sahranjenima u katedrali bile su Sofija Vitovtovna (supruga Vasilija I), Sofija Paleološka (supruga Ivana III), nekoliko žena Ivana Groznog, velika kneginja Evdoksija Alksevina (ćerka Alekseja Mihajloviča) i carica Marija Vladimirovna (carica Romanov).

Godine 1721. manastir je obnovio Petar Veliki. Godine 1737. zgrada je oštećena u požaru i obnovljena po nalogu carice Ane Ivanovne. Tokom francuske invazije na Rusiju 1812. godine, jedna od najvećih relikvija crkve, ikona Bogorodice Odigitrije, preneta je u Vologdu. Tokom 19. veka uz ovu crkvu podignuta je nova crkva posvećena Svetoj Katarini.

Tokom Oktobarske revolucije, mnoge stare zgrade u Moskovskom Kremlju su oštećene. Manastir Vaznesenje nije pošteđen, srušivši veliki deo njegovih zidova i kupola. Nakon što su boljševici preuzeli vlast, crkva je 1918. zatvorena i monahinje su bile prinuđene da napuste manastir. Dva meseca nakon zatvaranja, Komisija za konfiskaciju crkvenih vrednosti i dragocenosti naložila je da se dragocena ikona prenese u Državni istorijski muzej. U aprilu 1929. godine, na inicijativu šefa Kremlja Petersona, vladina komisija je odlučila da sruši manastir, zajedno sa Čudovskim manastirom, kako bi se otvorio prostor za izgradnju vojne škole Centralnog izvršnog komiteta.

Da bi se sačuvale stare ikone i ikonostasi (koji su bili uništeni), mnoge od njih su premeštene u crkvu Svetih Apostola. Ova crkva je bila manja od Vaznesenske crkve, pa se u njoj nije mogao sačuvati ceo ikonostas. Zbog toga su mnoge ikone bile smeštene u muzeju.

Devedesetih godina prošlog veka počeo je rad na proučavanju grobnica velikih vojvotkinja i kraljica. Uspeli su pronaći mošti monaha Efrosinija Moskovskog i restaurirati skulpturalni portret Sofije Paleolog iz lobanje.

2004. godine vršena su istraživanja sahranjivanja u podzemnoj komori kod Arhangelske katedrale. Dalje proučavanje materijala odvijalo se u laboratorijskim prostorijama.

Predsednik Vladimir Putin je 2014. godine predložio da se obnovi istorijski izgled Moskovskog Kremlja i restauriraju manastiri Čudov i Vaznesenje [2]. O predlogu se razgovaralo na sastanku sa gradonačelnikom Moskve Sergejem Sobjanjinom, zamenikom direktora Muzeja Moskovskog Kremlja, specijalistom za drevnu rusku arhitekturu Andrejem Batalovim, rektorom Moskovskog arhitektonskog instituta Dmitrijem Švidkovskim i komandantom Moskovskog Kremlja Sergejem Dmitrijevičem Hlebnjikovim. Učesnici su izrazili odobravanje ideje o obnovi manastira i saglasili se sa potrebom temeljnog i sveobuhvatnog proučavanja ovog projekta. Eksperti Uneska su upozorili na podizanje manastira na teritoriji Kremlja.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Elena Lebedeva. Voznesenskiй ženskiй monastыrь v Kremle / Pravoslavie.Ru”. pravoslavie.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2022-02-03. 
  2. ^ „Čudov i Voznesenskiй monastыri Moskovskogo Kremlя”. muar.ru. Arhivirano iz originala 03. 02. 2022. g. Pristupljeno 2022-02-03.