Vasilije Blaženi
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Vasilije Blaženi | |
---|---|
Datum rođenja | 1469. |
Mesto rođenja | Moskva |
Datum smrti | 2. avgust 1552 |
Mesto smrti | Moskva |
Vasilije Blaženi ili Vasilije Jurodivi (selo Jelohovo kod Moskve, 1469) je ruski svetitelj.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1469. godine u selu Jelohovu u blizini Moskve od roditelja Jakova i Ane.[1] Bio je neškolovan i nepismen. Sa šesnaest godina napušta roditeljski dom u nameri da se posveti podvigu jurodstva. Živeo je bez krova nad glavom, danju odlazeći iz jednog hrama u drugi, a noći provodeći u crkvenim pripratama. Klonio se ljudi, ali su mu verni priticali kako bi slušali njegove pouke i predskazanja. Važio je za svenarodnog molitvenika i razobličitelja nepravdi; razobličavao je i cara Ivana Groznog. Za života se odlikovao darom prozorljivosti.
Umro je 2. avgusta 1552. godine.[2] Čin sahrane obavio je mitropolit Makarije sa Svetim saborom. Grob mu se nalazio na mestu gde je 1554, ukazom cara Ivana Groznog, bio podignut hram posvećen Pokrovu Presvete Bogorodice,[3] a u znak sećanja na zauzeće Kazanja. U tom hramu, koji je najpoznatiji moskovski hram i simbol Rusije, počivaju njegove mošti i do danas. Prva čudesa na grobu ovog Ugodnika Božijeg dogodila su se 38 godina nakon njegovog predstavljenja.
Spomen mu se slavi 2. avgusta.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Sveti blaženi Vasilije jurodivi Moskovski”. Srpski Kozaci Blagovesti. Pristupljeno 28. 1. 2021.
- ^ „Sveti blaženi Vasilije jurodivi”. Eparhija Prizren. Pristupljeno 28. 1. 2021.
- ^ „Katedrala Svetog Vasilija Blaženog”. Mozaik. Pristupljeno 28. 1. 2021.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Словарь исторический о Святых, прославленных в российской церкви, и о некоторых подвижниках благочестия, местно чтимых. Москва, 1990; Г. П. Федотов, Святые древней Руси. Нью-Йорк, 1959; И. Ковалевский, Юродство о Христе и Христа ради юродивые восточной и русской церкви. Москва, 1902.