Vajarski reljef

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bočni pogled Gibertijevog reljefa u pozlaćenoj bronzi za takozvana Rajska vrata na krstionici u Firenci, Italija, gdje se kombinuje visoki reljef za glavnu scenu kompozicije sa niskim reljefom detalja iz pozadine.

Reljef (franc. relief) u vajarstvu je bilo koje djelo gdje se figure ili pozitiv ističu sa ravne površine ili negativa.[1] Pojam reljef dolazi od latinskog glagola relievare, izdizati se, izrastati. Napraviti vajarsko djelo u reljefu znači dočarati da se vajarski materijal izdiže sa površine plana pozadine.[2] Reljefi mogu biti modelovani, klesani ili izliveni – u terakoti, kamenu, bronzi i drugim materijalima, bojeni, pozlaćeni ili u prirodnoj boji materijala – a klasifikuju se po visini istaknutog pozitiva (figura) te tako razlikujemo: niski ili bareljef (ital. basso-relievo), gdje je pozitiv tek nešto istaknut sa površine i tek nešto izdvojen od pozadine obrisom oblika; visoki reljef (ital. alto relievo), gdje su oblici polovinom ili više od polovine iznad pozadine i u kojima može biti dijelova koji su skoro u potpunosti izdvojeni od pozadine približavajući se punoj plastici, odnosno vajarskim djelima koja stoje samostalno u prostoru; i takozavni srednji reljef (ital. mezzo relievo), negdje između niskog i visokog reljefa.

Takozvani reljef-intarzija (franc. relief i ital. intarsia), predstavlja umjetnički rad u kom su elementi sastavljeni od složenih komada raznobojnog drveta čineći blaga ispupčenja.[1] Takođe tehnika kojom se rezbare reljefni oblici na drugim materijalima: slonovači, kamenu, gvožđu, staklu, itd.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Klajn & Šipka 2006, str. 1056
  2. ^ „Relief”. Merriam-Webster. Arhivirano iz originala 2012-05-31. g. Pristupljeno 2012-05-31. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Klajn, Ivan; Šipka, Milan, ur. (2006). „abo ovo”. Veliki rečnik stranih reči i izraza. Novi Sad: Prometej. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]